Danas Brajke na duvanjskom području žive u Šujici (11 obitelji, 29 članova).
Prezime je nastalo od imenice brajo, kako se u narodu naziva muževljev bliži rođak (“samo što mu nije brat, već brajo”). Inače, Brajko je i često osobno ime u bosanskohercegovačkih Hrvata katolika u srednjem ” vijeku.
Pripadaju veoma starim rodovima. U Dubrovniku 1353. Godine spominje se Širnko Brajković, član Bratovštine Sv. Duha i Sv. Spasa, u istoj se ulozi također u Dubrovniku pojavljuje 1407. godine Matas Brajković; I osoba s istim imenom i prezimenom Matas Brajković, s naglaskom da je iz Drijeva (današnja Gabela pokraj Čapljine), zabilježena je u jednoj ispravi od 9. svibnja 1423. godine.
U dokumentu, kojeg je Marko Vego datirao u godinu 1380. Spominje se Martin Brajković iz Bišća pokraj Blagaja.
Godine 1633. Brajkovići iz Živogošća, kamo su doselili iz Zvirovića pokraj Čitluka, obvezuju se pred ljubuškim kadijom da će Franjevačkom samostanu u Zaostrogu prodati svoje imanje u Podaci zvano Brajkovina.” Dakako, dio je Brajkovića ostao na svojim ognjištima u Zvirovićima, gdje biskup fra Pavo Dragićević 1741/42. godine bilježi tri njihove obitelji: Grginu (Gregorius Braichovich) sa 7, Matinu sa 6 i Vidovu sa 16 ukućana.
Tada je Dragićević u Grgurićima pokraj Livna zabilježio 9-članu obitelj Ivana Brajke (Ioannes Braiko ), dakle prvi se put susreće kraća, nazovimo je uvjetno šujička inačica ovog starog prezimena.
I u vrijeme popisa biskupa fra Marijana Bogdanovića najviše Brajkovića obitava na području oko Čitluka: u Zvirovićima 16-člana obitelj Ante Brajkovića i 6-člana domaćinstvo Frane Brajkovića, u Međugorju Grgina obitelj s 9 i Franina sa 7 članova. Istodobno je u Zrnićima pokraj Kreševa zabilježena 14-člana obitelj Ivana Brajkovića.
Te godine nema više Brajkovića na livanjskom području jer su vjerojatno odselili u Cetinsku krajinu, pridružujući se rođacima koji su se već stabilizirali na tom području. Nakon oslobođenja tog područja od Turaka Brajkovići preseljavaju u Ugljane, sinjsko selo na granici s Imotskom krajinom, gdje su svrstani u banderiju harambaše (s hercegovačkim prezimenom) Grgura Sliškovića; Brajkovići doseljeni u Dicmo Gornje pripadaju banderiji Ilije Bilandžića; Brajkovići se prvi put pojavljuju godine 1770. i u maticama župe Otok pokraj Sinja.
Upravo u cetinskim Brajkama treba tražiti pretke današnjih njihovih prezimenjaka u Šujici, iako ih neki autori povezuju s Brajkovićima iz Brotnja.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.
Foto: Ivica Šarac