Protuđer-Puzić – drugo prezime je od glagola puzati, označuje vjerojatno puzave i neotporne ljude
Prljević – potomci čovjeka nadimkom Prljo; 1. vjerojatno se radi o neurednu i prljavu čovjeku; 2. od riječi prlj koja znači kolac, motka, klin
Prskalo – onaj tko prska kad govori
Romić – od nadimka Romo, zapravo Hromo (jer Duvnjak ne izgovara glas “h”): šepav, hrom čovjek”
Skočibušić – u starim se dokumentima kao ime spominje Skočibuha; vjerojatno nadimak za živahnu osobu koji brzo reagira, skače kao buha
Sliško (Slišković) – nadimak za osobu koja sliša, uslišuje; milosrdan čovjek
Stovragović – “onaj u kome je sto vragova”
Studenović – prezime prema nadimku Studen, od pridjeva studen, hladan; teže je dokučiti zašto je netko dobio takav nadimak; možda što mu je uvijek bilo hladno, ili što je on bio hladan prema drugima
Svalina – nadimak od glagola svaljati (se); i danas se za nekoga tko se prekomjerno udebljao kaže da se svaljao
Šarac – korijen kao u prezimenu Šarić, od pridjeva šaren (bijeli pramen u kosi)
Šarić – od nadimka Šare; osoba koja je šarena, pjegava
Šijić – od nadimka Šijo; prema tal. sciare – ići natrag; dakle osoba koja ukrivo hoda, kao da ide unatrag, osoba koja sve radi krivo
Škarić (Škaro) – od nadimka Škaro: 1. brbljiva osoba (jezik “kao škare”); 2. prema albanskoj riječi u značenju nevoljnik, siromah, bijednik
Škorić – od nadimka Škoro, prema pridjevu škorav, od alb. riječi u značenju mršav, smežuran
Špikić – riječ špika (iz tal. spiga) znači vrstu noža, žaoku, bajonet; vjerojatno su Špikići dobili takvo prezime jer su bili oštri kao nož
Šumanović – od nadimka Šuman; u korijenu je riječ šuma
Tandarić – od nadimka Tandara; u tur. jeziku tandara znači roštilj; ali izraz tandara-mandara znači govoriti bez veze i smisla, zbrda-zdola; tandara je dakle čovjek koji govori nesuvislo
Trbarić – povezano strbuhom; podruqliivo za nekoga tko ima velik trbuh, ili pak kojemu je uvijek malo u trbuhu
Trogrančić – netko tko stoji na tri grane, bez obzira što to značilo
Veselica – nadimak za veselu osobu
Vrljić – prema nadimku Vrljo, od pridjeva vrljav, razrok
Vršić – Vršo je onaj tko vršija, to jest dosađuje drugome; dosadan čovjek
Zrno, Zrnić – nadimak za sitnu osobu, ili za osobu koja mjeri na sitno
Zubić- od nadimka Zubo, čovjek s velikim zubima, ili pak čovjek bez zubi.
Izvor: Robert Jolić: Život i smrt u Duvnu, 2005.
Foto: Ivica Šarac