ŽIVOT I SMRT U DUVNU: Prezimena po selima (51)

objavljeno u: ŽIVOT I SMRT U DUVNU | 0

Planinska naselja na području župa Seonice i Kongore (2)

O životu hercegovačkih nomada zabilježeni su vrijedni podatci u sačuvanim izvješćima s pastirskih pohoda makarskih i bosanskih biskupa duvanjskom kraju. Oni svjedoče da su planinske naseobine nerijetko bile vrlo brojne te da su neki žitelji ostajali u planini tijekom čitave godine. Neki su osim toga, zastalno, čitavi život, ostajali na stajskim imanjima.

Prvi biskup koji se penjao k pastirima na Ljubušu bio je fra Marijan Lišnjić god. 1671. Tu je pronašao pastire koji tu ljeti napasaju svoja stao da. Imali su čak svoga posebnog kapelana koji je ljeto provodio s njima. Zvao se fra Ante Ripčanin! Već sama činjenica da su imali svoga vlastitog svećenika govorio brojnosti pastira na tim planinama.

I biskup don Nikola Bijanković posjetio je pastire god. 1710. Izvjestitelj kaže kako je pohodio siromašne planinske kolibe na Ljubuši,u Slanim docima, na Svinjači: krstio je sedmero djece i krizmao 327 osoba.!

Biskup don Stjepan Blašković također je 1735. godine bio na planini; spominje Polja, Badnje, Barzonju, Svinjaču. Izvjestitelj piše kako su pastirske kolibe bile vrlo siromašne, pokrivene korom od drveta. U njima su držali sir, maslac i druge potrepštine. Kako nije bilo dovoljno mjesta u kolibama, biskup je noć proveo vani na otvorenom, dok je čitavu noć padala kiša.

(nastavlja se)

Izvor: Robert Jolić: Život i smrt u Duvnu, 2005.
Foto: Ivica Šarac