Ekonim je istovjetan s imenicom lipa, nazivom bjelogoričnog drveta bujne krošnje (Tilia platiphylos) iz porodice lipa (Tiliaceae), koja u lipnju cvjeta mirisnim žutim cvjetovima, što se u osušenom obliku koriste kao ljekoviti čaj u pučkoj medicini.
Inače, lipa je jedan od najizrazitijih simbola slavenstva u ikonografiji i književnosti.
U bosansko-hercegovačkoj ekonimiji brojna su naselja koja sadrže osnovu lipa: Lipa (Bihać, Kreševo, Livno, Tomislavgrad), Lipac (Doboj), Lipenovići (Bratunac), Lipje (Srebrenica), Liplje (Kotor Varoš), Gornje Liplje (Teslić), Lipnica (Kakanj, Tuzla), Donja, Gornja i Srednja Lipnica (Tuzla), Lipnik (Gacko, Ilijaš), Donji i Gornji Lipnik (Sanski Most), Lipno (Ljubuški; prvi se put spominje u turskom defteru iz 1468. godine), Lipovac (Čelinac, Srebrenica), Lipovača (Šipovo), Gornja Lipovača (Bosanska Gradiška), Lipovice (Kalesija, Lopare, zaselak u selu Gradac pokraj Posušja).
I u Hrvatskoj su brojni ekonimi istog jezičnog postanja: Lipa (Karlovac, 47; Opatija, 136), Lipice (Otočac, 254), Lipik (Pakrac, 2.300), Lipine (Našice, 94), Lipje (Karlovac, 72), Liplje (Vrbovsko, 63), Lipnica (Zagreb, 213; Vrbovec, 76), Lipnica Zagorska (Klanjec, 70), Lipnik (Ozalj, 79 ), Lipov Pesak (Slunj, 42), Lipovac (Karlovac, 18; Pakrac, nenaseljen 2001; Vinkovci, 1234; Virovitica, 360), Lipovac Hrastinski (Đakovo, 87), Lipovac Krstinjski (Vojnić, 8), Lipov Majur (Daruvar, 119), Lipovača (Slunj, 195; Vukovar, 426), Lipovčani (Bjelovar, 65), Lipovec (Zlatar, 224), Lipovec Lonjski (Ivanić Grad, 336), Lipovlje (Otočac, 224), Lipovnik (Ivanec, 418), Lipovo Brdo (Bjelovar, 143), Lipovo Polje (Gospić, 185), Lipovljani (Novska, 2.777), Lipovšćaki (Karlovac, 27).
U Sloveniji se nalaze Lipice, poznate po ergeli za uzgoj konja lipicanaca (njemački Lipizaner), pogodnih za jahanje i dresuru.
Imenica lipa se nalazi i u osnovi ekonima: Leipzig (Njemačka) i Lipeck (Rusija).
Duvanjska se Lipa prvi put spominje 13. veljače 1624. godine kao rodno mjesto franjevca i književnika iz doba Katoličke protureformacije fra Ivana Ančića (1624 – 1685).
Sa svog prvog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji 1626. godine makarski biskup fra Bartul Kačić Žarković (1615 – 1645) posalo je u Rim, izvješće, u kojem spominje u Duvanjskoj biskupiji dvije župe s 200 katoličkih kuća.
U izvješću Vatikanu sa drugog svog pohoda 1634. godine taj crkveni velikodostojnik imenuje te dvije župe Lipa i Brišnik. Evo tog spomena iz latinskog izvornika: „… guss visitavimus de anno 1634; guvorum prima vocatur LIPENSIS et confiravimus 300 personas, toreumatum 520 dispensavimus, 31 presonas reconciliavimus.“ Dakle, biskup Kačić Žarković je 1634. godine posjetio župu Lipu, krizmao 300 osoba, podijelio 520 medaljica, ispovijedio i pomirio (s Katoličkom crkvom-AI) 31 osobu.
U Vatikanskom arhivu sačuvanoj ispravi, ustvari zapovijedi Congregtiae de propaganda fide od 13. lipnja 1658. godine, kojom se izričito nalaže upravo posvećenom duvanjskom biskupu češkom franjevcu Michalu Jahnnu da se uputi u Duvno, napisan je podatak iz pisma bosanskog biskupa fra Marijana Maravića (1654 – 1666), koji javlja da je neviđeni turski zulum uzrokom da su od cijele Duvanjske biskupije ostale samo dvije župe: LIPPOVA i Brioni. Dakako, u Lipovi je lako prepoznati Lipu, dok su Brioni krivo upisani duvanjski Brišnik.
U izvješću Vatikanu makarski biskup Nikola Bijanković 1706. godine spominje Lipu kao jedno od mjesta na duvanjskom području, iz koje dolaze vjernici u Bukovicu, gdje je biskup dijeli sakrament krizme, a izvješću s pastirskog pohoda iz 1723. godine taj crkveni velikodostojnik spominje Lipu, ali onu pokraj Livna.
Makarski biskup Stipan Blašković 24. srpnja 1735 godine nakon obavljenih obrada u Mandinu Selu „ode u Lipu i sjaha pred kućom Lovre Jazidžića (A. Nikić to krivo čita kao Janjčić-AI), gdje sazna vijest ga želi vidjeti efendi-kadija iz Rame.“
Lipa je zabilježena i u oba biskupska popisa bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika: 1741/1742. godine 12 obitelj sa 118 duša; 1768. godine 11 obitelji sa 73 člana.
Zanimljivo je spomeuti da u prvom austrijskom popisu stanovništa 1879. godine u Lipi je upisano 179 stanovnika ( 115 Hrvata, 50 Srba i 14 muslimana).
Prema popisu stanovništav iz 1991. godine u Lipi živi 349 stanovnika, kojih se broj stalno smanjuje.
Tekst: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.
Foto: Miro Šumanović