Ekonimi koji su dobili naziv po izgledu tla, prema konfiguraciji reljefa, najčešće su starijeg postanja. Česta je pojava da su opći zemljopisni nazivi primijenjeni na konkretni geografski individualitet. Primjerice na duvanjskom području najiskorištenija je imenica polje, zemljopisni pojam kojim se označuje kompleks ravnog zemljišta, koje je najčešće obrađeno i zasađeno odnosno zasijano poljoprivrednim kulturama što služe za ishranu i ljudi i njihove stoke. Imenica polje u duvanjskoj ekonomiji javlja se četiri puta: Polja, područje na blidinjskom području, Mijakovo Polje, Roško Polje i Vučipolje.
Kako je duvanjsko područje planinski kraj, onda je posve očekivan poveći broj toponima koji sadrže razne varijacije zemljopisnog pojma uzvisina.
Brig, ikavski oblik pojma brijeg, sa značenjem uzvisina manja od brda, zastupljen je tri puta: Brišnik (nastalo od brižak, umanjenice imenice brig), Sulića Brig i Livački brig.
Brdo, uzvisina viša od brijega a manja od planine: Debelo brdo.
Planina, najviša uzvisina: Grabovička planina.
Imenica gora sa značenjem planina, obično srednje visine (Zagrebačka gora) ili pak svaki šumoviti kraj, javlja se dva puta: Bukova Gora i Kongora (Kom = strm i gora).
Dva puta se javlja i imenica ljut sa značenjem golema stijena ili pak kamena litica: Zaljut i Zaljuće.
Evo i jo nekih primjera:
Potkose (nastalo od kosa sa značenjem obronak brda),
Oplećani (nastalo od oplećina, pleća brda, obronak),
Kuk (kuk = uzvisina u obliku stošca) i Orlovkuk,
Krnjin (uzvišenje s krnjim završetkom),
Mrkodol (dol = udubljeno zemljište između dva brijega),
Gornja Prisika (prisika = presječena (prisičena) dolina),
Potubolja (mjesto ispod tubastog brda; tubast = tup, nezaobljen),
Podrpivala (privala je zemljište prevaljeno (privaljeno) na jednu stranu),
Korita (korito = zemljište u obliku korita),
Ričina (suho riječno korito),
Stepen ( tlo koje se postupno, postepeno uzdiše).
Toponimi nastali od naziva vrsta tla
Sastav zemljišta također je motiv za nastanak toponima:
Buhovo (buhavica = tanka zemlja),
Crvenice (zemlja crvene boje, boksit, terra rosa),
Omolje (nastalo od mulj = spoj zemlje, pijeska i vode),
Buško blato (blato = sjedinjena vod i zemlja, kal, glib),
Mokronoge ( mjesto gdje je nogama mokro, vlaga),
Pakline (paklina =smola, smolasto tlo)
Midena (mid je ikavski oblik imenice mjed = slitina poznata i pod imenom bronca)
Hidronimijski ekonimi
Vode su jedan od najvažnijih uvjeta za čovjekovo život na nekom području, stoga je razumljivo da su i brojne pojedinosti vezane uz vode tekućice ili stajaćice našle svoje mjesto i u toponimiji:
Na duvanjskom području najveća rijeka Šujica zaslužna je naziv istoimenog naselja Šujice. Isti je slučaj s vodotokom Miljacka i istoimenim naseljem.
Imenica vrelo, dakako, u ikavskoj verziji (vrilo) zastupljena je dva puta u nazivima naselja: Vrilo i Studena Vrila.
Ekonimi od naziva objekata i naseobina
U ovu skupinu spadaju ekonimi kojima je postanak s jezičnog motrišta u vezi s objektima što su rezultat ljudskog rada.
Primjerice Tomislavgrad (grad je naselje što ga je sagradio čovjek), a slično je i s imenicom selo (Eminovo Selo, Mandino Selo), zatim s imenicom stan (Ćavarov Stan), kojom se označujestočarsko naselje s kolibama i torovima za vrijeme ljetne planinske ispaše, za što postoji i još nekoliko naziva: bačina, bačija, bačilo, katun, konak, majur, mandra, salaš. Dakako i zidine, ustvari ostatak nekadašnjih zidova su djelo ljudskih ruku (Zidine), a Potkula je naselja ispod kule. I u osnovi ekonima Ambar nalazi se ambar (objekti za uskladištenje žita).
Ekonimi izvedeni od naziva biljnog raslinja
Iako se duvanjsko područje u našem vremenu odlikuje siromaštvom šumskog podrivačA, taj kraj je bogat toponimima, u čijoj se osnovi nalaze nazivi šumskog drveća ili pa njegovih zajednica, dok su tzv. kultivirane biljke manje zastupljene. Upravo toponimi su jedini svjedoci da Duvno nije bilo oduvijek golet, krš, kamenjar. Relativno velike naslage ugljena lignita (od latinskog lignum = drvo) u okolici Eminova Sela, Vučipolja i Kongore dokazom su da su u predledenom dobu na Duvanjskom polju rasle šume, koje su vjerojatno uništili ekstremni klimatski poremećaji u sklopu ledenog doba.
Povjesničari tvrde da su Iliri iskrčili znatan dio šumskog pokrivača kako bi stvorili obradive površine za uzgoj žitarica, o čemu svjedoči i veoma stara izreka „Duvno – zlatno guvno). Dakako, sa sličnim zahvatima nastavili su i Hrvati, a odnos onih, koji su još zvali i Duvnjaci, prema šumi i drvetu uopće karakteriziraju dvije počesto rabljene izreke:
1. Mrzi kao Duvnjak drvo i
2. iako je stočar po temeljnom opredjeljenju i mentalitetu „Duvnjak više
voli vidjeti vuka nego drvo.“
Danas Duvno nije ni ratarski ni stočarski već gastarbajterski kraj, najpoznatiji po raseljavanju i stalnom odseljavanju svojih stanovnika, ali ima u njemu i nešto što neće nikada odseliti: nekadašnje šume ostale su zauvijek u povijesnom pamćenju, otjelotvorenom u toponimima koji čuvaju bukove i grabove šume, gajeve i lugove, gvozdove, te borove, lipe, hrastove, lijeske, jele, ali i neke plemenitije sastojke flore kao što su: vinova loza, rašeljka, smilje.
Bukva najčešće konzervirana u toponimiji:
Bučići, Bukova Gora, Bukovica, Bukovik, a slijede:
Borčani i Borova glava (bor),
Jošanica (joha),
Lipa,
Rašeljke,
Liskovača (lijeska odnosno liska),
Rašćani (hrast),
Jelovača (jela),
Vinica (vinova loza),
Smiljevača (smilje),
Lug (šumica),
Podgaj (šumarak, mlada šuma),
Gvozd (starohrvatski naziv za šumu),
Pasič (od pasika = posječena šuma),
Rošnjače (konoplja što se suši na rosi).
Ekonimi izvedeni od naziva životinja
Da toponimi kao kondenzirani i konzervirani ostaci davnih vremena sadrže i obilježja nekog kraja, pokazuje i naziv Duvna kao izrazitog stočarskog područja. Nekadašnji njegovi stanovnici stari Iliri su u ime svog Duvna, Deliminiuma „ugradili“ imenicu delme što je na njihovu jeziku znači ovca, pa se kroatizacijom Deliminiuma dobiva Ovčarevo. I znameniti Grk Strabon je zabilježio da je rimski vojskovođa Scipion Nasica zauzimanjem drevnog Delminiuma pretvorio ga u „polje koje hrani sitnu stoku.“ Dakako, od istog ilirskog korijena izvedeno je i ime najutjecajnijeg ilirskog plemena Delmata, Dalmata i naziv pokrajine koju su nastanjivali, Dalmacije.
Osim u nazivu Duvna fauna sudjeluje u tvorbi još nekih toponima duvanjskog područja:
Baljci (baljast = crnoglav vol, koza i slično),
Svinjača,
Kurtovina (turski kurt = vuk),
Roško Polje (Roško nastalo od rog),
Žabljak,
Orlovkuk,
Zmijača,
Ošljar (osao = magarac),
Malovan (turski mal = stoka, blago).
Ekonimi izvedeni od osobnih imena i prezimena
U srednjem vijeku feudalci, pogotovo oni najbogatiji, bili su stvarni gospodari prostranih područja i njihovih stanovnika, najčešće kmetova. Da bi se posjedi i kmetovi trajno obilježili i ubilježili, gospodarevo je ime postalo i naziv područja, tvrđave, grada, naselja. Taj proces je trajao od 12. do 15. stoljeća. Dakako, kad su gospodari i njihovi nasljednici izumrli, nekamo odselili ili pak promijenili prezime, ostali su ekonimi kao svjedoci o tim vremenima i njihovim ljudima. Primjerice na duvanjskom području u: Bogdašiću, Bučićima, Dobrićima, Galečiću, Omerovićima, Stipanićima, Vedašiću, Vojkovićima odavno nema stanovnika s tim prezimenima, ali su za sva vremena ostali nazivi naselja u kojima su nekoć prebivali.
I općina je Tomislavgrad je bogata ekonimima izvedenim od osobnih imena i prezimena, ukupno 27:
Baljci (prezime Baljak),
Blažuj (osobno ime Blaž),
Bogdašić (prezime Bogdašić),
Bučić (prezime Bučić),
Ćavarov Stan (prezime Ćavar),
Dobrići (prezime Dobrić),
Eminovo Selo (osobno ime Emin sa značenjem vjeran odan),
Galečić (prezime Galečić),
Galići (prezime Galić),
Karlov Han (osobno ime Karlo),
Kurtovina ( osobno ime Kurt = vuk),
Mandino Selo (osobno ime Manda),
Manjin Han (ime Manja izvedeno od Marijan)
Mesihovina (prezime Mesihović),
Mijakovo Polje (ime Mijak, izvedeno od Mihovil, Mijo),
Omerovići (osobno ime Omer),
Petrovići (prezime Petrović),
Radoši (prezime Radoš),
Renići (prezime Renić),
Sarajlije (etnik Sarajlija, stanovnik Sarajeva),
Srđani (osobno ime srđan, Sergej),
Stipanići (prezime Stipanići),
Sulića Brig (prezime Sulić),
Tomislavgrad (osobno ime Tomislav),
Vedašić (prezime Vedašić),
Vojkovići (prezime Vojković),
Zrnin Han (prezime Zrno).
Ekonimi nastali od naziva dužnosti i zanimanja
Kako je današnji Tomislavgrad u srednjem vijeku bio sjedište hrvatskog župana, naselje je izvjesno vrijeme nosilo naziv Županjac.
Prema zanimanju kovač prozvano je selo Kovači.
U toponimima Stržanj i Ostrožac nalaze se nekadašnje riječi za označavanje stražara i straže.
Toponimi nastali od netvarnih pojmova
Dio prostora što se nalazi na onoj strani gdje je čovjekovo srce u oblasti orjentacije je lijevo, a suprotnost mu je desno. Nekoć se u hrvatskom jeziku uz pridjev lijevi istodobno ravnopravno rabila istoznačnica šuj6, po čemu je najveći vodotok na Duvanjskom polju nazvan Šujica, jer se vode sljeva te rijeke s lijeve strane stižu u sljev rijeke Cetine.
U osnovi ekonima Mrkodol nalazi se pridjev mrk, a posve isto značenje ima i pridjev vran, od kojeg su izvdeni nazivi planine Vran i sela Vranjača.
Evo i još nekoliko sličnih primjera:
Crvenice (pridjev crven),
Čvrsnica (prijev čvrst),
Dobrići (pridjev dobar),
Krnjin (pridjev krnj),
Prisoje (svijetla, osunčana strana uzvisine),
Tubolja (pridjev tubast = tup),
Tušnica (pridjev tust =debeo),
Studena Vrila (pridjev studen).
Vedašić (od zastrajelog pridjeva vedaš = star).
Izvor:Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.