ZEMLJOPISNI NAZIVI DUVANJSKOG PODRUČJA: Ćavarov Stan

objavljeno u: ZEMLJOPISNI NAZIVI | 0

Dvočlani naziv jedinog naselja, smještenog usred Duvanjskog polja, sastoji se od pridjeva posvojnog Ćavarov i imenice stan.

Pridjev Ćavarov izveden je od prezimena Ćavar, koje se s jezičnog motrišta izvodi od imenice ciavarro, koja u mletačkom dijalektu talijanskog jezika znači “jednogodišnji ovan”. U semantičkom pogledu slično mu je hrvatsko prezime Šiljeg, koje je nastalo od imenice shilege iz albanskog jezika sa značenjem “ovan u drugoj godini života”.

Starina je ovog roda Gostuša pokraj Širokog Briga, gdje su se Ćavari nekoć prezivali Vidošević. Obiteljski nadimak Ćavar javlja se početkom 18. stoljeća, a staro je prezime Vidošević posve potisnuto iz matičnih knjiga hercegovačkih župa sredinom 19. stoljeća.

Ćavari se na svojoj hercegovačkoj starini prvi put javljaju u popisu Hrvata katolika Bosne i Hercegovine biskupa fra Pave Dragićevića iz 1741/42. godine, kada su zabilježene njihove četiri obitelji: Stipana Ćavara (u izvorniku Stephanus Chiavar) s 9 članova u Donjem Gracu pokraj Širokog Briga, te 3-člana obitelj Mije Ćavarovića (Michael Chiavarovich) i 5-člano kućanstvo Bože Ćavarovića (Natalas Chiavarovich) u Krehinu Gracu pokraj Čitluka i 10-člano domaćinstvo Ivana Ćavare (Joannes Chiavara) u Grabovici pokraj Tomislavgrada.

Da je Gostuša iz nepoznatih razloga izostala iz popisa bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika 1741/1742. godine svjedoči popis biskupa fra Marijana Bogdanovića iz 1768. godine, kad se u Gostuši upisana obitelj već znanog Stipana Ćavar(ović)a, ali ovaj put s 15 članova, isto toliko duša ima ima i obitelj Ivana Ćavar(ović)a, te obitelj Nikole Ćavara s 8 osoba, također nastanjene u Gostuši; u Donjem Gracu prebivalište ima 7-člano kućanstvo Andrije Ćavar(ović)a; 12-člano domaćinstvo njegova imenjaka živi u Bukovoj Gori pokraj Tomislavgrada (u ranijem popisu to je naselje je priključeno susjednoj Grabovici); u Krehinu Gracu pokraj Čitluka dom ima 5-člana obitelj Mije Ćavar(ovića)a; u Gornjoj Gorici (tada župa Posušje, danas Sovići u općini Grude) 1768 godine obitava 6-člana obitelj Martina Ćavar(ović)a.

Iako se ovo prezime javlja u tri oblika: Ćavar, Ćavara i Ćavarović, najkraći je oblik posve istisnuo oba druga.

Na zapadnohercegovačkom području danas Ćavari žive: u Gostuši, Gornjem Gracu, Ciganskom Brdu, Lisama, Dobrkovićima, Knešpolju i Dobriču (Široki Brig), Krehinu Gracu (Čitluk), Cernu (Ljubuški), Sovićima (Grude), Rodoču, Vlasnićima, Žovnici, Galcu, Cimu (Mostar), Doljanima i Risovcu (Jablanica), Lugu (Rama), Šurmancima (Čapljina), Crnom Vrhu (Konjic), Tribiću i Suhači (Livno), u Kazagincu, Tomislavgradu, Ćavarovu Stanu, Blažuju, Šujici, Dobrićima (Tomislavgrad).

Istog su krvnog podrijetla i današnji Ćavari na području sjevernobosanske općine Dervente (Komarica i Modran), jer je u maticama stare župe Velika upisano da je 1784. godine u Komaricu doselila iz Graca (tada župa Mostar) obitelj Ivana Ćavara i njegove supruge Katarine rođene Lončar.

Što se tiče Ćavara u Imotskoj krajini, oni su tu rano doselili i brzo nestali zbog dalje seobe ali i promjene prezimena. Naime, u Dobranje je 1694. godine iz Hercegovine, iz već spominjane Gostuše pokraj Širokog Briga, doselila 18-člana obitelj Jure Ćavarovića, kojoj su mletačke vlasti, kako je zapisano u venecijanskom zemljišniku iz 1725. godine, dodijelile 35 kanapa zemljišta.

Od 5. srpnja 1725. godine potječe popis vjernika župe Dobranje, koji je obavio splitski nadbiskup Ivan Laghi; iz tog dokumenta se saznaje da je domaćin obitelji Jure Ćavar (kraći oblik prezimena) imao 14 članu obitelj.

Dvije godine kasnije, dakle 1727. godine sačinjen je novi popis vjernika župe Dobranje (napisan bosančicom, bez potpisa župnika, a sačuvan je u arhivu Nadbiskupskog ordinarijata u Splitu), iz kojeg se saznaje da obitelj Jure Ćavarovića ima 15 članova; u tom poimeničnom popisu zapisano je da domaćin obitelji ima 80 godina, dakle rođen je 1649. godine (tada se najvjerojatnije prezivao Vidošević), pa mu pripada neslužbeni naslov najstarijeg poznatog Ćavara. Također se saznaje da su s Jurom u Dobranje doselili sinovi: Grgo (50 godina), Martin (48) i Vicko (20), te unuk, Grgin sin Ivan (28) koji je oženjen s 23-godišnjom Mandom.

Upravo Jurin unuk Ivan mogao bi biti onaj Ivan, čiju je 10-članu obitelj, kako smo već rekli, zabilježio 1741/42. godine biskup Dragićević zabilježio u selu Grabovici (tada mu je bio priključeno današnje selo Kazaginac). Pogotovo i stoga jer su već tada na duvanjski dio Buškog blata preselili iz Dobranja i pripadnici dobranjskih rodova Ivankovića i Lerotića, koji su tu 1694. godine stigli sa širokobriškog područja.

Potomci pak Jure Ćavara, koji su ostali u Dobranjama (Imotska krajina), promijenili su prezime u Vuletić, što saznajemo i iz austrijskog zemljišnika iz 1835. godine, kada Ćavara nema više u Dobranjama, jer su popisani s novim prezimenom Vuletić (četiri obitelji: Ivan pokojnog Grge, Petar pokojnog Ante, Ante pokojnog Cvitka i Stipan pokojnog Dujma).

Danas na duvanjskom području Ćavari žive u Kazagincu, Tomislavgradu (25 obitelji, 97 članova), na Ćavarovu Stanu (8, 41), Blažuju (1, 4), Šujici (1,4) i Dobrićima (1, 5). U Prisoju pokraj Tomislavgrada žive Ćavarušići, koji pak po ženskoj liniji pripadaju rodu Ćavara.

Na livanjskom području danas Ćavari žive u Tribiću (doselili su iz Kazaginca, općina Tomislavgrad) i u Suhači, a njihova seoba išla je sljedećim smjerom: Kazaginac – Dragnić (Glamoč) – Kopić (Glamoč) –Suhača (Livno).

Na konjičko područje Ćavari doseljavaju 1816. godine, kada je u selo Crni Vrh pokraj Konjica stigao Ivan Ćavar sa suprugom Matijom rođenom Alerić s kojom je imao sinove: Martina (rođen 1818. godine), Marka (1820) i Juru (1822).

U selo Budičina Ravan pokraj Konjica oko 1850. godine doselio je iz Gostuše pokraj Širokog Briga Lovre Ćavar Ivanov.

U Cerno pokraj Ljubuškog iz Gostuše je doselio Mate Ćavar Petrov, koji se 1822. godine oženio Marom Dragićević Franinom s kojom je imao dva sina:Lovru (rođen 1826. godine) i Iliju (1830).

U selo Šurmance pokraj Čapljine stigao je Mate Ćavar Ilijin, rođen u Gostuši 1815. godine, koji se 1838. godine ženidbom s Ivom, kćerkom Jure Jovanovića uselio kao domazet u kuću supruginih roditelja, gdje mu se 1839. godine rodio sin Mate, predak današnjih čapljinskih Ćavara.

U Vinjane Donje u Imotskoj krajini doselila je u vrijeme Domovinskog rata 5-člana obitelj Ćavar iz Doljana, hercegovačka općina Jablanica, sa sačuvanom predajom da je podrijetlom sa širokobriškog područja, dakle iz spominjane Gostuše.

Dakle, Ćavari su na Ćavarov Stan doselili iz okolice Širokog Briga, ali preko Dobranja i buškoblatskog područja (Grabovice), jer su na Duvanjskom polju imali svoje sjenokosne livade i umjesto skupog (udaljenost 30-tak kilometara) prijevoza sijena, oni na te livade dogone stoku i tu je hrane preko duge snježne duvanjske zime. Dakle, na prostoru današnjeg Ćavarovog Stana imali stari Ćavari sve što sadrži pojam stočarskog stana, katuna, bačije, koje su kasnije pretvorili u stalno prebivalište, u selo Ćavarov Stan.

Na Ćavarov Stan doseljavaju i Lerote, koji će s vremenom prezime promijeniti u Ćulanić, stoga se to naselje neslužbeno zove i Ćulanića Stan.

Drugi član ekonima imenica stan u ovom slučaju znači stanište, katun, bačija, bačina prebivalište ograničenog trajanja, a istoznačice su i majur, mandra, salaš, pa i konak.

Uz Ćavar Stan u Bosni i Hercegovini postoji naselje Stanari u okolici Brčkog, a u Hrvatskoj Oštarski Stanovi (Slunj, 179 stanovnika), Staništa (Karlobag, 10), Stanica Roč (Buzet, 76), Stajnica (Brinje, 302).

Ćavarov se Stan kao posebno naselje vodi od popisa stanovništva 1984 godine, a u tom selu nadomak Tomislavgradu prema popisu iz 1991. godine živi 66 stanovnika.

cavarov_stan_2
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.
Foto: www.katastar.ba