USURET JUBILEJU: Granice župe

objavljeno u: USUSRET JUBILEJU | 0

Župi Kongora pripale su, kako smo vidjeli, ‘općine’ Borčani, Lipa, Mandino Selo, Srđani i Kongora te planinska naselja Potkose i Svinjača. Čini se da su se Srđanci bunili protiv toga, pa ih već fra Pavo početkom dvadesetih godina ne pribraja župi. Poslije će pod upravu župe biti stavljena i mala planinska naselja sa stajama ,,u pogledu pastoriranja i pobira… Bunari, Slani dolac, Prokos, Lib i Omrcenica.“ U tim ‘naseljima’ stanovali su stočari, uglavnom doseljeni iz Hercegovine, i držali su gore stoku, najviše ovce. Dakle, od te 1923. pa do danas kongorski župnik svake godine bar po jedanput slavi sv. mise na više mjesta u tim planinskim naseobinama, a brine se i za ostale dušobrižničke potrebe tih stanovnika (krštenja, vjenčanja, sprovodi…).

Prema tome, župa Kongora ima ove granice: na polju granici sa župama Duvno, Bukovica i Seonica, a sa Seonicom i Rakitnom na Libu. Na Ljubuši graniči sa župom Rama, koja pripada bosanskoj provinciji i nadbiskupiji; na Vranu i Grlima s kapelanijom Polja, koja stvarno dugo vremena nije ni postojala (odnedavno njome upravlja fratar iz Masne Luke), pa je često kongorski župnik obilazio i pastorizirao i ta podrucja.

Tako je Kongora prostorno jedna od najvećih župa u zapadnoj Hercegovini, ali je veliki dio pust zbog loših uvjeta za život i nepristupačnosti planina.

To što smo dosad govorili ipak je za nas samo ‘sporedna’ tema. To je izvanjski okvir u kojem promatramo osnivanje župe Kongora. To su neke vrste ‘pravni’ obzori. A kako je bilo ‘na terenu’, kako je građena župa Kongora? O tome nam govori (razmjerno) obilna dokumentacija, skupljena tek u najnovije vrijeme.

 

Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.

Foto: Boško Šumanović

28.09.2014.