S lijeva na desno: Stjepan Nevistić zvani Zele, Stjepan Čuić – Bikanović, Ante Kukić – Biserović, Ante Matić – Mijušić i Jozo Bagarić – Žoz.
Foto: Jasenko Stipac
Zahvaljujući okladi, nakon 60 godina nađoše se za istim stolom petorica Duvnjaka u restoranu na Jarunu u Zagrebu. Sjedili su satima, mezili i ljudikali o onom i ovom vremenu. Priči nije bilo kraju. Ne pamtim da sam se ikada tako slatko i dugo smijao, kao onoga dana sjedeći s njima za istim stolom. Svi su sada u mirovini, a ne miruju. Nešto rade, mrdaju, pišu, crtaju, šaluju, žaluju i boluju za onim davnim danima njihova beskrajno lijepa djetinjstva.
Dakle, Stjepan Nevistić zvani Zele, umirovljeni finacijski direktor velike zagrebačke firme, klasik hrvatske književnosti, Stjepan Čuić – Bikanović, Ante Kukić – Biserović, ižinjer u mirovini, književnik i akademik Ante Matić – Mijušić i umirovljeni profesor filozofije Jozo Bagarić – Žoz. Njih pet i ja s njima, kao njihov prijatelj. Raspričali se oni, a ja sam samo slušao i uživao u njihovu društvo, što se ne može reći za janjetinu. Mislim da je više sebi ostavio, nego je nama iznio na stol. Ostalo mi je više stvari u pamćenju, a posebno bih izdvojio tri stvari, bitku Amera i Ruja u sedmom razredu, Čuićevo i Kukićevo guranje lopte od Duvna do Bukovice na Uskrs. Za sat i pol, 17 kilometara prešli su trčeći za loptom i došli točno u Bukovicu na Uskrs za ručak 1958. godine. Posebno me iznenadilo kad je moj prijatelj Ante Matić ispričao kako mu je moj otac Drago nudio da mu bude glasnogovornik Seljačke stranke, on nije prihvatio i ostao raditi u Večernjem listu. Da je poslušao moga oca i bio glasnogovornik HSS bio bi u Saboru imao bi danas penziju tri puta veću neko što je ima. Ante kaže, da ne može prežalit što ga niije poslušao. Puno bi lakše bilo platit janje koje smo jeli zahvaljujući okladi. O čemu se zaporavo radi i kojim su se povodom našli za istim stolom pet uglednih Duvnjaka, pet mojih dragih i vrlih prijatelja.
Prije tri godine oklade se Čuić i Matić tko će biti ministar kulture. Matići zgubi okladu i kaže da se ne može načudit, kako je Stipe znao i pogodio, a on je čuo od predsjednika HDZa tko će biti mistar kulture. Dakle, sa Stipom se nemoj kladit, pogotovu u lozu, sa Zelom nemoj pričat o biznisu i pretvorbi, sa Kukićem nemoj pamatovat o našima i njihovim u Bosni, sa Bagarićem nemoj filozofirat o Marksu i Hegelu i s Matićem nemoj pričat o bilo čemu. Jetko se našalio, kako je studirao u četiri zemlje i da je lutvo, nešto bi više znao od ostalih.
Njih petorica sjedili su pet sati za istim stolom, u restoranu Jarun, kojeg drži čovjek iz Jošanice, pričali, mezili, smijali se do suza. Da ih je bilo snimit onako uživo kako s radosti i sjetom pričaju o svojim djetinjstvima u Duvnu, o ljudima i dogođajima gdje su sve bili i što su sve doživjeli. Na kraju druženja Matić je platio pečeno janje, a oni ostalo piće i salatu.Kuća nije častila! Kuća ih je zakinula. U tepsiji nije se vidjela janjeća lopatica, trtica, ni bubrezi…
Na rastanku obećaše da će se barem dva puta godišnje naći i zaružit uz janje i ljudikanje. Ali, u ovom restoranu na Jarunu, nikad više. Kad je platio janje, Matić nas je iznenadio svojom fantastičnom knjigom priča Vranske mučenice. Darovao je svakom od nas za stolom knjigu s posvetom. Djeleći nam knjige, rekao je da posvete čitamo kad dođemo doma. Meni je napisao, da ne može sebi oprostit što nije poslušao moga oca, jer bi imao sigurniju i mirniju starost.
Na kraju, moram vam priopćit, da su se dvojica kladila i jedan je izgubio janje. Zašto su se kladili, neka za sada ostane tajnom. Nisu to Čuić i Matić, nego druga dvojica od njih petorice. Neću vam otkrivat tko je izgubio okladu i zašto. Kad janje padne na stol i oni su opet okupe, ja ću otkrit tko je izgubio okladu.
Zagreb, 22. 9. 2021. Jasenko Stipac