-Grijota ti je prid Božić pisat tekst za Ognjišća a ne reć ništa o rođendanu Božjeg sina – reče moja Barica.
U pravu je. Pretpostavljam da i vi tako mislite, štioci moji. Čim je to izustila, meni je na pamet pala badnja večer u mom rodnom mistu: ćaća pobožno unosi u kuću najprije slamu, pa badnjake, pa varićak pun ječma s trima zabodenim svićama (četiri nije naš običaj), pa cila obitelj posno večera i svi pomalo popijemo crnog vina iz jedne čaše, pa svi otpivamo pismu U se vrime godišća, koju su neki pametnjakovići preveli na vlašku jekavicu, pa se mi dica do iznemoglosti s mačkom igramo po slami, svi malo odspavamo, pa mi muški s ćaćom idemo na zornicu, ponoćke tada nije bilo, pa poslije mise čestitamo Božić, i mi dica i naši očevi, svakoj obitelji od početka sela do svoje kuće u sri sela, pa se dobro ruča (domaćice bi obvezno pripremile kupus s mesom i pitu burek), pa se išlo, ne samo momci i cure nego i drugi odrasli i dica, na nečije veće guvno u selu u kolo, igrat i pivat do mraka, a onda svak svojoj kući. Sutradan, na Stipanjdan, pa Ivanjdan i Mladince muški su, uglavnom odrasli, išli čestitat Božić, i na užinu, rodbini iz okolnih sela. I tako svake godine: veselja, pisme, molitve, ića, pića i mirenja zavađenih nije manjkalo.
A kako se danas slavi Božić u mom rodnom mistu, kao i u vašem, štioci moji, sami odgovorite. Običaji se minjaju, ali bitno se ne bi smilo prominit. Davno sam zapiso: Bog se nije rodio/ On je oduvik bio/ Čovik je samo snio/ da je bez Njega bio, ali jee se rodio Božji sin, što priznaju svi kršćani a i islamisti da je se rodio Božji prorok i to, kako piše ne samo u Bibliji nego i u Kuranu, bezgrešno od divice Marije. Nama pravovjernim kršćanima Božji sin, Isus, je naš Spasitelj i Otkupitelj. Njegova muka, smrt i uskrsnuće opravdava, daje smisao našim patnjama i svakodnevnim križevima. Premda smo i svi mi Božji sinovi, lipše mi je reć da smo Božji stvorovi. Kad se naviknemo na umiranje kao na rađanje, tek tada ćemo bolje razumit naše križne puteve od Blajburga do Skoplja, naš poraz (18. 11. 1991.) u Vukovaru iz kojeg se je rodila obnovljena država Rvacka, kao i patnje, krv, razaranja, smrti i suze dragi nam Ukrajinaca samo da bi sami odlučivali o svojoj sudbini, o svom bogatstvu, da bi tri kršćanske vire ujedinili u jednu. U zlu se uvik triba nadat dobru sve dok u Boga, u Isusa i njegova Duva virujemo. Isus je most između Boga i čovika, a njegov Duv je nevidljivi oblik komuniciranja između Boga i čovika.
Sve patnje, uvrede i poniženja, koje svakodnevno od nekih ljudi, naroda, država i politika doživljavamo, ne smiju nas izgonit iz pameti jer Bog nije, kako naš narod kaže, mačka da odma očeprlja. Ako virujemo u ono što nam je sin Božji prije dvi tisuće godina priko svoji učenika zapiso, onda ćemo i Uskrs u miru slaviti jednako, čak i bolje, kao i Božić. Međutim, to ne znači da se protiv nepravde, laži i zla ne tribamo boriti. Često kažem: Dobro se mora branit; normalno, s pomoći Božjom.
Štioci moji, pitam vas i sebe, kako branit Vukovar, za kojeg njegov gradonačelnik u Hrvatskom tjedniku od 11. 11. 2022. kaže da nije izdan u ratu, nego u miru. Po mom mišljenju triba ga branit istinom, a bitnu istinu o Vukovaru sam imo čast saznati u jednom razgovoru s preživjelim zapovjedništvom obrane Vukovara. Jedan dio tog razgovora sam objavio u Tomislavu od rujna 1992. a drugi dio ne znam kad ću i oću li ikad. Tek kad se kaže sva istina o vukovarskim herojima, žrtvama i zapovjednicima, Vukovar će biti slobodan, hrvatski a ne hrvatsko-srpski, bez ćirilice i veseo ne samo za Božić nego i cilu godinu.
Nebraneć dobro, one koji su dali ili spremni bili dati svoj život za slobodu Rvata u neovisnoj Rvackoj, mi smo ( svi smo mi donekle krivi) dopustili da o našoj sudbini odlučuju oni koji su nas tili izbrisat s lica zemlje. Uvjeren sam da sin Božji to od nas ne traži. Vlahosrbi u suvezluku s jugoslavenima nam uništiše ne samo državu nego i narod. Prije petnaestak godina mi je jedan prijatelj u habitu reko: Prijatelju, spašavaj narod, od države nema ništa. Tada sam mislio da malo pretjeruje, ali danas više ne mislim. Evo najnovije ilustracije: U Večernjem od 13. 11. 2022. može se pročitat tekst o pravima Rvata u Srbiji – njijovi predstavnici kažu da ih je stra i reć da su Rvati – ali i tekst o tome koja najnovija prava je Euron dao vlahosrbima u Rvackoj; naime, odnedavno imaju i svoju televiziju, TV Vida, na kojoj i neki Rvat i Rvatice dobro zarađuju. Da ti oči zasuze od muke. Ako Bog da propast će im i obnevidit Vida, kao što je propala Tesla banka, zajedno s četničkim Novostima.
Oprosti mi Isuse što prid tvoj rođendan ovako govorim. To činim ne da bi njima nanio zlo, nego da bi obranio svoje i tvoje dobro. Zašto blaži bit prema onima koji na svojim nogometnim utakmicama pivaju da je Bog Srbin.
Još te nešto molim, dragi naš Isuse. Ukini nam na svoj rođendan prisilnu upravu Papina vizitatora u svetištu tvoje i naše majke u Međugorju. Pitam se, na temelju kojeg propisa, kanona, država Vatikan može uvesti prisilnu upravu u Međugorju bez odobrenja nadležnih tijela države BiH? Ja ne znam da takvo odobrenje postoji; ako postoji, ispričavam se. Kad je moj prijatelj pročito razgovor sa sadašnjim Papinim vizitatorom za Međugorje, u orijunaškoj Slobodnoj od 22. 10. 2022. ( a kome bi Talijan dao intervju, ako ne Orijuni), u kojem je Papin kavalir (Cavali) naglasio da je Međugorje misto milosti, prijatelj mi je reko: -Da,milosti, ali i milostinje. Reci mi, di završava međugorska milostinja, prijatelju Bariša. – Ne znam, prijatelju, čim imadnem priliku, pitat ću Vizitatora – reko sam mu.
Možda nisam tribo ništa pisat na ovu temu prid Božić, štioci moji, ali Gospu ne smim zaboravit. Uostalom, kako govorit o Isusovu rođenju a ne reć ništa o Gospi, za mene najvećem čoviku u povisti čovičanstva. Kad sam to shvatio, počeo sam joj se molit puno srčanije. O kako je veliko i sveto rodit sina po Božjoj narudžbi, i kako je teško bilo podnit sve patnje zbog toga. Stoga, recimo svi zajedno na Božić, štioci moji: Gospe naša moli za nas, Isuse naš usliši nas, o Bože sveti, jaki i dragi spasi nas priko Duva svoga od zla svakoga. Amen.
Zagreb, 15. studenog 2022. B a r i š a