Na njivama rodili krumpiri
tijesno im je, pa poneki viri
i govori dok iz zemlje gleda:
„Vadite me! Više mi se ne da.“
Na to Baja i Gabruša vele:
„Ajmo vadit mi plodove zrele!“
Telefonom Kovačuši viču:
„I na vašoj podvornici niču“,
pa skupiše društvo izabrano
i krenuše na kopanje rano.
Bajić vozi traktor k‘o na pisti
Ivan plugom za njim brazdu čisti,
a prate ih dvije duge grupe
što krumpire i zgrću i kupe
pa u vreće ubacuju čiste.
Takvog rada još vidjeli niste!
Kovačuša objašnjava djeci
„Ovog skuhaj, a ovog ispeci!“
a Ruža se Kalčićeva čudi:
„Gle kumpira, a još više ljudi!“
Ivan Lukin, zovemo ga zetom,
stig’o pomoć sa cijelom je četom
i s Ljubicom, i sedmim djetetom,
prije kave dvije vreće vuče
stisko zube, ali ne jauče.
Stigli k njima, trojica ih ima
ruke kriju po svim džepovima
Milan Seser i Kažmirov Stipe,
i još Marko, muž od Mare lipe.
No – već rekoh – sakrivenih ruku
osim Marka dok miluje ćuku.
Tomin dio u trap su strpali,
A Bajićev, isto nije mali,
prikolica odvući će kući
Ali kako, tko će je povući?
„Traktor – vele – nek ga Bajić vozi.“
Mira viče: „Bože ti pomozi!
Ne zna više, postavite straže,
udarit će u zid od garaže.“
Baja na to navigava sinu
pokazuje znanje i vještinu,
kraj konobe traktor se parkira.
Bajić veli: „Voli mene Mira
pravit će mi pitu od kumpira“
ali djecu Slavinu ne pita,
oni viču: „Oćemo pomfrita!“
Vreće broje i paze na svoje
dok ponosno sjede ili stoje.
Bikan zin’o, čudi se koloni,
što krumpire na traktoru goni
sve uredno spremljene u vreće.
Do proljeća ništa ostat neće.
Blago Vukadin
