RAZLIČIT ILI RAZLIČAN?

objavljeno u: JEZIČNE NEDOUMICE | 0

      Pitanje bi, dakako, moglo glasiti: Sličit ili sličan? Budući da ta dvojba u praksi ne postoji, pitanje sam postavio kao uvod u razmatranje o narušavanju određena tvorbenog polja, što nije rijedak slučaj u leksičkoj praksi u suvremenome hrvatskome standardnom jeziku. Pritom ćemo razmotriti jednojezične i dvojezične rječnike XX. st., pravopisne priručnike istoga razdoblja te stanje u tekstovima tog razdoblja.   

     Hrvatski se standardni jezik, nakon nedoumica i stranputica prve polovice XIX. st., konačno normirao u posljednjem desetljeću toga stoljeća. U Žepićevu Latinsko-hrvatskom rječniku (1901.) s.v. differentia nalazi se samo riječ različnost, a u Hrvatsko-latinskome(1902.) različan i različit, ali samo različnost. U D.-D.-Maixnerovu Hrvatsko-francuskom rječniku (1960.) pridjev različit upućuje se na različan, različito na različno. Navodi se samo različnost, a različitosti nema. U Deanović-Jernejevu Hrvatsko-talijnskom rječniku (1982.) pridjev različit upućuje se na različan, različito na različno, različitost na različnost; postoji samo prilog različno i imenica različnost. Anićev Rječnik hrvatskog jezika (1991.) donosi samo pridjev različit. To možemo osvijetliti pisanim tekstovima iz sredine XX. st. „Pavao ima u vidu jedinstvo vjernika, komu moraju svi služiti, makar imali različne darove … (Rupčić, Novi zavjet, 1961., bilješka, str. 583).- „Veoma su bili različni postupci po kojima su se ovlaštenja feudalaca postepeno prenosila na središnju vladu“ (Povijest čovječanstva, 1974.). Premda pravopis ne određuje uporabnu normu, već donosi riječi onako kako se pišu kad se pišu, ovdje ćemo donijeti stanje o kojem je riječ u glavnim pravopisnim priručnicima. Boranićev pravopis (1947.) donosi različan i različnost, ali samo različit. Školski pravopis (1966.) donosi različan, različna, različno, ali i različit. Babić,Finka i Moguš (Hrvatski pravopis, 1994.) donose različan, različna, različnost, ali također i različit, različitost. Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (2013.) donosi samo riječi različit i različitost.

    Dakle, iz rečenoga biva razvidnim da o ovome leksičkom problemu postoje dvije tendencije, jedna koja nastoji sačuvati uporabni i tvorbeni kontinuitet (različan, različnost), i druga koja je sklona da kolokvijalnu tendenciju (različit, različitost) nametne kao jedinu i isključivu normu. Pojednostavnjenje u jeziku, na žalost, nerijetko i uspijeva, ali na štetu jezične obuhvatnosti i sustavne cjelovitosti.

Iz (još) neobjavljene knjige „Jezične nedoumice i stranputice pok. Marka Kovačevića

odabrao Ante Šarac