Oranje i sijanje žitarica u pravilu je završavalo krajem travnja. Još je ostalo posaditi kumpir i posijati kukuruz. Svake druge godine krumpir se sadio na drugoj njivi. Kopanjem kumpira (okopavanje, ogratanje, vađenje ) njiva se čistila od korova. Na njivu gdje će se saditi kumpir tjeralo se stajsko đubre, kojeg je bilo u velikim količinama. Cijeli dan vozilo bi se đubre u velikim drvenim-«volunjskim» kolima. Đubre bi se istresalo ravnomjerno po njivi, a nakon nekoliko dana ručno-lopatama raspoređivalo. Za sađenje birali bi se, probrani još prilikom kopanja, oni sitniji i zdraviji kumpiri. Krupniji kumpiri bi se znalački rezali na manje komade, pazeći da svaki komad ima klicu iz koje će se razviti stabljika i narasti plodovi. Slijedeće godine, u tako nagnojenu i kopanu njivu «kopačina» sijala bi se ‘šenica ili ječam. Ta njiva dala bi obilan i kvalitetan urod.
Za sadnju kumpira čekao se lijepi i sunčani dan. Vješti orač pravio je malo veće i šire brazde, a sadilo bi se u svaki drugi red. Slobodan-prazan red ostavljao bi se radi razmaka među recima i zagratnje kumpira. Sadile su žene i djeca, a sve su mudro nadzirali stariji muški.
Sjećam se svoje prve sadnje kumpira. Poučio nas učitelj (Filip Bagarić se zvao) sve o sadnji kumpira. To nam je i praktično pokazivao u školskom vrtu. Pravili smo duboke brazde i kumpire smo sadili na način da smo ih polagali na dnu brazde, i na razmak 30 do 35 cm. Sjećam se kako smo to mjerili nekim štapom , koji smo odlomili na 30-etak cm duljine. Tako poredani/posađeni kumpir lijepo smo zagrnuli zemljom. Ja, sav ponosan i pun sebe kako znam saditi kumpir, uzeo sam sić sa kumpirima i u brazdu. Odmjeravo sam ja razdaljinu između jednoga i drugoga stopom i još malo više i uredno polagao po dnu brazde. Malo zatim naišao je otac, pogledao moju sadnju i ljutito dreknuo: šta ti to radiš, kako sadiš, tko te je učio tako: Uplašen i posramljen u svoje znanje/neznanje rekao sam kako nas je učitelj poučio. Ćaća je reekao» J…m ti učitelja koji te tako učio. Tako se ne sadi, to je preduboko. Kumpir tako ne bi niko do Petrova . Vidiš kako sadi Anđa, tako triba, to je dobro» Ćaća je tada pokazao kako kumpri treba saditi po sredini brazde. Tako posađeni kumpir ima rahlu zemlju ispod i sa svih strana. Tako mu je dobro i niknut će na vrijeme. Kako se sadi kumpir zapamtio sam za sva vrimena.
Negdje u petom mjesecu posijao bi se i kukuruz. Kukuruz bi se sijao u manjim količinama «da more biti za puru, konjima, kokošima i krmadima». Konjima bi se davalo zobati kukuruza i zobi. Bila je to posebna vrsta kukuruza koji je imao sitno i tvrdo zrno. Bio je jako dobar za pivčanje, prženje, a osobito spremanje puuure. (O puuuri vidi u temi: Mirisi naših ognjišta.)
Sijanjem kukuruza bilo je konačno dovršeno oranje. Sve je posijano, sve je u zemlji. Iščekivalo se i nadalo kao će Gospodin poslati kiše i sunca da sve nikne, poraste i donese plod. I uvijek je bilo tako. Plodovi su stizali.
(nastavak slijedi)
Ante Vukadin – Ćipa