POBIJENI FRANJEVCI: fra Valentin Zovko (1889.-1945.)

objavljeno u: POVJESNICA | 0

Kada su partizani u svibnju 1945. tražili ostatke poražene vojske na području Kočerina, provalili su u župni stan i u noći 21. svibnja, u prvim minutama dana, ubili dvojicu svećenika – tamošnjeg župnika fra Valentina Zovku i njegova sestrića fra Andriju Topića. Grozna scena odigrala se pred očima župnikove sestre Šime koja je kao kućanica dvorila brata i sina.

Mjesto Kočerin u Hercegovini poznato je po povijesnom nadgrobnom spomeniku Vignja Miloševića iz 1404., ispisana bosančicom i poslije ugrađena u mjesni župni stan. Kočerin, razbacan po brdovitim prostorima, odaje tipičnu sliku hercegovačkog kamenjara. Tu je župnik fra Valentin (1942.- 1945.) svojom otmjenošću i djelatnošću oduševljavao svoje župljane koji su u njemu na oltaru gledali pravog Kristova sljedbenika. Svima je bila poznata njegova velikodušnost koju je raskošno dijelio sa svojom subraćom i povjerenim mu vjernicima na raznim župama.

Fra Valentin (Marijan) Zovko rođen je 14. lipnja 1889. u Oklajima, područnoj crkvi župe Uznesenja BDMna Širokom Brijegu. Plitko tlo ovoga naselja pretvorilo se natapanjem u plodne njive na kojima uspijevaju kontinentalne kulture i opskrbljuju skromno življenje njegovih stanovnika. Tijekom dvadesetog stoljeća priljevom iseljeničkog novca podignut je standard ovog naselja.

U takvu ozračju odgajao se fra Valentin čiji obiteljski korijeni sežu u daleku prošlost. Na obiteljskom ognjištu produbljivao je vjeru pradjedova i nadahnjivao se franjevačkom prisutnošću. Stoga je u jedanaestoj godini (1900.) pošao u sjemenište na Široki Brijeg gdje se konačno odredio za franjevački stalež te 1906.pošao u novicijat na Humcu. Bogoslovne nauke učio je u Mostaru i dovršio ih u Rimu gdje je 6. kolovoza 1913.zaređen za svećenika. Svoje dušobrižničko djelovanje na više župa, kao i službe u svojoj provinciji, obavljao je besprijekorno sve do krvava završetka života okupana mučeništvom zloglasne 1945. Njegova životna tragedija potiče nas na razmišljanje o zlu u svijetu i njegovim počiniteljima na našim domovinskim prostorima. Iako je, prema pričanju svjedoka, godinu dana prije spasio nekoliko komunističkih časnika, komunisti su ga ubili bez milosti. Čak su u jednom svom dokumentu priznali da su njega i fra Andriju ubili kao nevine. Inače, komunisti su u svim našim mjestima svoje ideološke protivnike ubijali bez milosrđa i sudskih procesa. Ti krvavi prizori jasno pokazuju njihovu ćudorednu neodgovornost koja nije imala ograničenja. Tu se susreću svjetlo i tama bez dodirnih točaka suradnje. Komunisti su svoj sustav izgrađivali na teroru, zatvorima i ubojstvima svojih ideoloških protivnika. To se mračno carstvo na našim domovinskim prostorima survalo u jame bez dna. Zatornici slobode i ljudskih prava nestali su u ropotarnici povijesti dok se nositelji utjelovljene Riječi pretvoriše u vječne pobjednike jer su se borili i umirali za neotuđive i neprolazne ljudske vrijednosti.

Ove protivnosti ljudskog djelovanja vidno su izražene u lirici pjesnika Viktora Vide (1913. – 1960.) koji je i sam tragično stradao pod kotačima vlaka u Buenos Airesu u Argentini. Njegov skriveni Bog u emocionalnoj pjesmi Elegija podsjeća nas na polarizaciju života: na bojovnike zla i one druge koji, prožeti Božjim duhom, položiše živote za Njega kao zalog vječna blaženstva.

Izvor: Častimir Majić: U nebo zagledani, 2011.