POBIJENI FRANJEVCI: fra Tadija Kožul (1909.-1945.)

objavljeno u: POVJESNICA | 0

Naš đački život na Širokome Brijegu odvijao se u osobnim susretima na razigranim igralištima i u gimnazijskim klupama. Uozračju tih događaja stvarala su se prijateljstva, međusobna pomaganja i bacali pogledi u budućnost. U središtu toga života bili su naši profesori i odgojitelji. Među njih ubraja se i fra Tadija Kožul, plemenit odgojitelj sjemeništaraca koje je nadgledao, s njima se igrao i izvodio ih na šetnje u Mokro i druge predjele u okolici Širokoga Brijega. 

Bio je skroman redovnik zamišljena pogleda kojim je budio suosjećanje i ljudski osobni pristup. U sebi je nosio dah rodne grude i zajedno s fra Ivom Sliškovićem i fra Stankom Kraljevićem iz susjednog sela Mokro 7. veljače 1945. strijeljan je i spaljen na Širokome Brijegu. Po naravi bio je šutljiv i ozbiljan svećenik koji je uz svoje profesorsko zvanje obavljao dužnost odgojitelja sjemeništaraca i magistra klerika. Tim izborom odavao je posebne kvalitete odgojitelja novih naraštaja koji su u njemu nazrijevali pravog predvodnika na ćudorednim putovima uzrasta i životnoga sazrijevanja. U životu nije imao neprijatelja niti je ikoga mrzio, a u radu bio je ustrajan do iznemoglosti dok je životne poteškoće i duhovna iskušenja strpljivo podnosio. 

Rođen je 19. srpnja 1909. u selu Turčinovići. Iz njegova rodnog mjesta svi su putovi vodili prema Širokome Brijegu, a na rubu polja nižu se naselja sa susretljivim ljudima dubokih vjerskih korijena i proživljene vjere. Turčinovići su bogati masovnim stećcima koji podsjećaju na davne dane prošlosti·v Fra Tadija (Mirko) kršten je u crkvi Uznesenja BDM na Širokome Brijegu. Na njemu je svršio pučku školu i postigao srednjoškolsko obrazovanje položivši 1930. ispit zrelosti. U međuvremenu je stupio u franjevački red (1927.) i nakon jednogodišnje kušnje i jednostavnih zavjeta posvjedočio svoju pripadnost redovničkom životu. Bogoslovne nauke studirao je u Mostaru gdje je, nakon tri godine studija, 5. studenoga 1933. ređen za svećenika. Posljednje dvije godme teoloških studija dovršio je u Freiburgu (Njemačka) i nakon toga vratio se u Hercegovinu.  

Fra Tadija je kroz četiri godine studirao klasičnu književnost na sveučilištu u Zagrebu i diplomirao 1941. iz grčkoga i latinskoga jezika. Nakon položenih ispita vratio se na Široki Brijeg i na gimnaziji predavao ove klasične jezike. Đaci su ga neobično cijenili i poštovali kao vrijednog mladog profesora koji ih je svojim novim metodama oduševljavao i odgajao. Ali njegova profesorska karijera nije, na žalost, dugo trajala jer su ga partizanski ubojice s jedanaestoricom drugih franjevaca ubili i u skloništu u vrtu širokobriješkog samostana spalili. Izgorio je na lomači zagrižene mržnje i svojim mučeničkim svjedočanstvom zaslužio nebesko kraljevstvo ostavši do smrti vjeran Bogu i svome svećeničkom pozivu. 

Ubojstvo fratara opustošilo je Grad na Gori i ušutkalo vesele đačke glasove u gimnaziji. Komunistički osvetnici preuzeli su svu vlast na Širokome Brijegu i nastavili ubijati svoje ideološke protivnike. U svom »svetom egoizmu« ugušili su slobodu, razorili uljuđeno društvo i zarobili podložene narode. S takvim razaračima nije moglo biti dijaloga ni ljudskoga suživota. A smaknuće širokobrijeških fratara ostavilo je neizlječive rane na tijelu Katoličke crkve i Hercegovačke franjevačke provincije.

Izvor: Častimir Majić: U nebo zagledani, 2011.

Odgovori