BARIŠA: Plandemija

objavljeno u: NAŠA OGNJIŠTA | 0

   Poštovani štioci, moji pajdaši, s kojima pijem kavu skoro svaki dan, su me zamolili da napišem još nešto, osim onog što sam dosad napiso, o ovoj opasnoj planetarnoj zarazi. Reko sam da oću, „ne bilo je na zlo“, kako bi rekla moja pokojna ujna Šoljuša.

   Štioci moji, na temelju onoga što sam pročito i od pametniji, informiraniji, ljudi sazno, uvjeren sam da je to zlo, neću mu ni ime spomenut, u Americi proizvedeno, pa u Kinu, za vrime vojni igara, preneseno da bi se omelo napridovanje kineskog gospodarstva i smanjio broj ljudi na kugli zemaljskoj. Siguran sam da ta opasna akcija nije s Božije strane jer joj je cilj uništiti sljedbenike Isusa, Muhameda, Bude… i nametnuti nam tzv. novi svicki poredak, kako je još 1994. obznanio moćni džudija David Rokfeler.

   Toliko općenito o pandemiji, zapravo, plandemiji, a konkretnije ću kroz ono i one preko kojih se u Rvackoj provodi.

   Provodi je tzv. Stožer. A šta je Stožer? Samo ime i ponašanje govori da su oni (4+1) nešto što je iznad Sabora, Vlade, ustava i zakona, nešto centralno, nešto najmoćnije, nešto stožerno. Zbog toga bi oni i tili upravljat našim svakodnevnim ponašanjem. A da bi to postigli, uveli su cjelodnevni policijski sat. Zar nije formalno na čelu Stožera čovik koji nema nikakve veze sa zdravstvom, ministar policije, Đavlinović. Stožer nam diktira kako se ponašati u zatvorenoj kako u otvorenoj prostoriji, kada i kako prati ruke, kud i kad se kretati, što na glavu staviti, kad se ženiti i udavati, s kim i di piće pit… oni glume da su zabrinutiji za naše zdravlje od nas samih. Čista farsa. Da se oni i njijovi naredbodavci brinu o nama koliko triba, ne bi nas se svake godine manje rodilo nego umrlo i ne bi nas se toliko poslidnji godina iz svoje države iselilo.

   Prije nego se je išta znalo o ovoj planetarnoj zarazi ljudi, tajni član Stožera, Euron, je reko novinarima da „ništa više neće biti kao što  je bilo“. Uvjeren sam da po svim stožerima po svitu barem jedan član zna svu istinu o ovom globalističko masonsko sotonističkom planu i programu. Ne mogu dokazat, ali na temelju onoga što sam sazno o Euronu, virujem da su njemu njegovi vrancuski masoni rekli sve što je bitno za uspjeh plandemije u Rvackoj. Virujem da su i Đavlinoviću dali upute za djelovanje i cjelovito ga o svemu informirali njegovi kosovci. Čak je, siguran sam, i stari rotarijanac, Rotar, o svemu dobro verziran. On je toliko revan u nalogu da se svi ljudi cjepe, pelcuju, da bi ih i uz pomoć policije na to nagonio. Papak nije, čini mi se, upućen kao prethodna trojica, u bit plandemije, pa stoga znatno češće nego oni daje kontradiktorne izjave. O Alatki sam u početku imo pozitivno mišljenje jer je potekla, kako kaže, iz obitelji koja je se borila za Rvacku a ne za onu bivšu nikad više. Zato nije ni mogla dobit poso u Zagrebu nego u Sarajevu. Međutim, sve više se očituje da je i ona doškolovavana po Engleskoj i Americi. Često znam reć: dok mi raspravljamo o tome ko su bili udbaši i komunisti, državu nam prioteše angloamerički kursisti.

   Stožeraši su već puno toga napravili po želji svoji nalogodavaca: unili su nemir i veliki strah od smrti u ljude, zavadili ih i  podilili na one koji im viruju i koji im ne viruju, razdvojili obitelji (roditelje od dice a bake i didove od unučadi). Ko još viruje u Stožerova izvješća o broju zaraženi i umrli; oni te brojke programiraju prema godišnjim dobima. Stožerima podložni ljudi pričaju samo o plandemiji; kao da druge zaraze i bolesti više ne postoje; sve smrtne slučajeve pripisuju plandemiji. Poznato mi je da su čak plaćali živima da kažu da su njijovi mrtvi umrli od pandemije.

   Iako sami stožeraši ponekad kažu da su njijovi testovi i cjepiva nepouzdani, agresivno, skoro teroristički nas pozivaju na cijepljenje. Direktno i indirektno prite ljudima da će ostati bez posla ako se ne pocjepe, ili „procjepe“, kako oni nepravilno kažu. Čak će i djecu mlađu od osamnaest godina cjepiti, nakon što su im brnjicu nabili na lice, ako im to dopustimo. Stožeraši su sveli na minimum sportske, zabavne i kulturne priredbe, te razna društvena događanja. Istjerali su ljude iz njihovi bogomolja, naročito katolike; nažalost, uz suglasnost nekih naših biskupa. Posebno im je zasmetala proslava sinjske Gospe ove godine. Nisu ništa od Turaka naučili. Isuse dragi, jesu li te i jesmo li te opet izdali? A kako ćemo se izličit ako se Bogu ne molimo; zar cjepivima od kojih mnogi i umiru, ili cjepivima koja proizvode oni sotonisti koji su ovu akciju i osmislili?

   Medijska akcija Cjepite se sve više poprima obilježja nasilja zbog čega ljudi po svitu masovno prosvjeduju a podmićeni novinari to škrto prikazuju i opisuju. Epidemiološki i slični stručnjaci koji znaju točno, koji je smisao ove plandemije, jedva ponekad dopru do mali ekrana i u eter. Koga i zašto se boje inženjeri smrti; zašto ne (audiatur et altera pars) čuti i drugu stranu? Oni koji se boje čuti drugačija mišljenja i saznanja, imaju opasne, diaboličke, namjere – oni se ne boje Boga, oni misle da su oni bogovi.

   Sve više sam uvjeren da su u pravu stručnjaci koji tvrde da nam zaraza dolazi zaprašivanjem iz zraka, priko tzv. kemijskih staza, onih široki bili tragova iza letilice koji se vide kad je čisto i vedro u zraku. Zašto netko stručan naglas ne kaže ko to i zašto nas truje jednim (aluminijumom) od sastojaka tih staza? Da, upravo te kemijske staze izazivaju klimatske promjene trujući ne samo ljude nego i biljke i životinje, kažu oni malobrojni koji se ne boje to reći i napisati. Ko će i kada zabraniti zaprašivanje, zastrašivanje i dezinformiranje naroda? Pomozi nam Bože! Plandemija se može zaustaviti molitvom, adekvatnim likovima i suprotstavljanjem onima koji su nam je nametnuli –  što prije i oštrije, to bolje.  Ne suprotstavimo li se sotonističkim plandemijskim namjerama pojedinačno i skupno, gadno nam se piše, mnogih brzo neće biti više. Amen.

Zagreb, 15. rujna 2021.                                                                B a r i š a