Danas nam Luka donosi priču o korumpiranom upravitelju i njegovoj lukavosti.
Prvi dio priče govori o otkrivanju korumpiranog upravitelja, njegovim problemima i lukavosti, a drugi dio Isus koristi kako bi nas pozvao na ispravan odnos prema onomu što nam je povjereno.
Učenike zanima odnos prema bogatstvu, novcu, sljedbi i očito korupciji. Treba napomenuti da je u to vrijeme, kao i u svako drugo, korupcija bila svakodnevna, obuhvaćala je sve više slojeve i zadavala problem onima koji su imali bogatstva.
Kad je uhvaćen u korupciji i lopovluku, upravitelja je spopao strah.
Što će biti od njega kad dobije otkaz? Gdje će živjeti i kako će se snaći. No, ta briga nije dugoga vijeka. Lukavi upravitelj se sjeti dužnika svojeg gospodara i krene u obilazak, dok je još bio na poziciji. Znao je on da mu slijedi otkaz, ali je bio toliko mudar da iskoristi tehničku poziciju i za sebe osobno priskrbi korist opraštajući dugove onima koji njemu nisu ni bili dužni.
Ti povlašteni očito nemaju problem s nepoštenim upraviteljem. Oni znaju da njegovi darovi nisu darovi iz vlastitoga džepa, ali ih spremno prihvaćaju i tako sudjeluju u krjnjem potkradanju onoga tko im je dao.
Zanimljivo je kako gazda reagira kad je čuo za još veći lopovluk svojega upravitelja.
Umjesto kritike, gazda nakon saznanja za ovu lukavost, izriče čak i pohvalu naspram svojeg korumpiranog upravitelja. On pokazuje kako su lopovi lukavi kad se radi o prijevari.
Isus prihvaća tu konstataciju i kaže svojim učenicima da su sinovi tame jako lukavi, sposobni i promućurni kad se radi o njihovom probitku.
No, Isus postavlja bitno pitanje: „Ako je netko nevjeran u malome, kako će biti nevjeran ako dobije stvarno bogatstvo?“
Jedna hrvatska poslovica kaže: „Daj čovjeku vlast i vidjet ćeš kakav je.“
Čovjek koji je dobio vlast, novce i poziciju, je u iskušenju te blagodati koristiti samo za sebe i svoj probitak. Umjesto da bude zahvalan i odgovoran, takav čovjek najprije vidi sebe i svoju korist. Kad ga otkriju, on uglavnom niječe ili još u zadnjem trenutku pokušava izvući ono najkorisnije za sebe i svoje.
Isus nam danas govori o korupciji, o lukavim, ali pokvarenim moćnicima i o neophodnosti odluke između onih pravih vrijednosti i onih lažnih.
Svatko od nas ima neku povjerenu odgovornost. Neki manju, neki veću, ali nema čovjeka kojemu nešto nije povjereno. Nekima je povjeren novac, nekima pozicija, nekima roditeljstvo, nekima škola i znanje, nekima ugled.
Kad čovjek dobije blagodati on ih može promatrati kao blagoslov ili kao poziv na korupciju. Ako ih promatra kaoblagoslov, on će biti zahvalan i učiniti od njih još veći blagoslov. Ako ih promatra kao poziv na korupciju, on će tuđe imanje, tuđi novac ili poziciju koristiti samo sebi na dobrobit.
No, kad tad čovjek će morati polagati račune. Kad tad će doći gazda i upitati kakvi smo bili.
Biti vjeran u odgovornosti i malim stvarima je isto tako teško kao i u velikima. Isus od nas traži stalno preispitivanje i savjetuje nam da se odlučimo za ispravna bogatstva i pravilan način ophođenja s vlastitim darovima, talentima, pozicijama i novcima.
Mudar čovjek će znati da je neka pozicija samo sitnica u odnosu na nagradu koja bi ga čekala ako tu poziciju ispravno koristi, a lukavi mudrijaš i korumpirani čovjek će sve iskoristiti ne bi li i u zadnjem trenutku za sebe iskamčio korist.
To u očima drugih izgleda mudro, čak i Isus kaže da je to lukav čovjek, ali to nije ono što Isus od nas očekuje.
Naše društvo je korumpirano do kostiju. Na svakom ćošku gledamo upravitelje kako kradu, darivaju svojim podobnicima popuste i oproste, a onima koje ne vole navaljuju još teža bremena.
Mi smo ponekada po strani, šutimo, divimo se tim korumpiranim lopovima i lijama, mislimo da su mudri i pametni jer oni imaju kuće, aute, novce i ugled.
Podložni smo slijediti baš takve ljude. Njihova lukavost je obični lopovluk,a li mi smo uvjereni da su oni dostojni naše sljedbe jer oni su uspješni i mudri.
Da, stvarno su mudri, kako veli i sam Isus! On čak i kaže da je iz njihove perspektive ispravno u zadnji trenutak se osigurati, ali je li to ispravno iz perspektive vjernika?
Vjernik kršćanin je čitanjem i krštenjem postao čitač skrivenih redaka u kojima je upisano što je stvarno blago, a što je samo privremeno bogatstvo.
- Vjernik je spoznao da je veće bogatstvo biti odgovoran naspram vlasnika, gazde i Oca, nego li ih kratkoročno izigrati, premda to kratkoročno donijelo materijalni probitak.
- Vjernik zna da je pozicija, novac, bogatstvo ili materijalni probitak kratkoročne naravi i da je to samo sjena pravoga bogatstva koje ga kao vjernika čeka.
Zato će vjernik ukazivati na lopovluk, ne će slijediti lopove i ne će svoju poziciju koristiti kako bi se nepravedno obogatio i učinio usluge svojim prijateljima i sebi.
Vjernik ne će vikati da mu ne treba plaća, a onda će krasti, nego će primati poštenu plaću, biti ponosan na ono što radi i ne će krasti jer zna da to što mu je dano na upravljanje nije njegovo.
Hrvatskom narodu ne nedostaje bogatstva i nade, nama nedostaje vjernika koji ponosno zarađuju jer rade i savjesno upravljaju jer znaju da je to njima dato na upravljanje, a ne na rasipanje.
Hrvatska država, ali i druge zemlje, je prepuna korupcije na svakom koraku, vjernici su jedan od najvećih dijelova te korupcijske hobotnice jer šute, slijede i sami kradu.
Vjernici su ponekada dio korupcijskog sustava i jer uporno traže da se uzme onim koji imaju i daje onima koji ne rade.
Zar Isus reče da gazda mora sve podijeliti s drugima? Ne!
Upravo suprotno, On od radnika očekuje odgovoran odnos prema onomu što je tuđe. Isus ne propovijeda nikakav komunizma nego odgovornost gazde prema službeniku i službenika prema gazdi.
Zar i mi nismo kao oni kojima upravitelj nepravedno i nelegitimno oprosti dio dugova? Zar i mi ne tražimo da nam država, narod ili netko drugi plati naše dugove i uvjerni smo da je to pošteno, iako znamo da su nam dugovi oprošteni na račun nekoga drugoga?
Krilatica o državi koja mora baš nama pomoći, te o bogatima koji imaju i moraju davati, kod nas je ustaljena. Ona je dio našeg svakodnevnog življenja, Tražimo oproste dugova, iako znamo da onaj koji nam te oproste dodjeljuje na taj čin nema pravo.
Na kraju se sve svodi na osnovno pitanje mjerila i načela.
Je li meni mjerilo novca i pozicija ili mi je mjerilo Bog?
Ako mi je mjerilo Bog onda ću biti odgovoran, ne ću proklinjati one koji imaju, ali ne ću ni slijediti one koji kradu.
Posebno je drastično da nam Isus kaže da nije moguće imati dva mjerila, dva aršina, dvojicu gazda.
Ili jesmo vjernici ili nismo.
Ili slijedimo slugu tame ili slugu svjetla.
Onaj koji svoj narod čini korumpiranim jer donosi takve zakone, on je sluga tame.
Na nama je hoćemo li slijediti njega; jer se nadamo radnom mjestu za svoje dijete, oprostu dugova ili nečem drugom ili ćemo slijediti Onoga koji nam može dati puno više od materijalnoga bogatstva.
Tekst: Vinko Vukadin