Sebičnost ne da čovjeku da bude sretan
Živjela jednom neka starica koja bijaše veoma zlobna i grješna. Ljudi su govorili kako ne pamte da je ona ikomu dobro djelo učinila. Kad je umrla, došli su đavli i bacili je u ognjeno jezero. Njezin anđeo čuvar veoma se ražalostio i počeo pretresati po životu te starice ne bi li našao bar jedno dobro djelo. Dosjetio se jednoga i pošao k Bogu.
Jednoga dana, reče on, ova je starica iz svoga vrta iščupala lučicu i ponudila je prosjakinji.
Uzmi tu lučicu i ponudi joj da se za nju uhvati, pa ako izdrži, izvuci je iz ognjenog jezera, zapovjedi Bog.
Anđeo učini kako je Bog rekao i starica se veoma obradova spasu. Uhvatila se za lučicu svim snagama, a anđeo je vukao.
Kad bijaše blizu izlaza, ugledali su je drugi grješnici iz jezera pa su potrčali hvatajući se za njezinu haljinu ne bi li se i oni spasili. Starica je vikala, grdila ih i otresala nogom govoreći da je lučica njezina i da je Bog ponudio spasenje njoj, a ne njima. Čim je to izgovorila, lučica se prekinula, te se ona zajedno s ostalima strovalila u ognjeno jezero gdje još i danas gori. Anđeo je plačući otišao u raj.
“Čujte drugu usporedbu! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugoga ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.
Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: “Poštovat će mog sina.” Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: “Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!” I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju” (Mt 21, 33-39).
Zla i egoizma bilo je i u vinogradarima i u starici dovoljno da budu odbačeni i da svoje zlo pravedno ispaštaju. Božje milosrđe ipak svakomu ponudi još neku, bar malu šansu spasenja. U staričinu slučaju to je bila darovana lučica, a u slučaju Božjega naroda to je: odreći se nevjere i neprijateljstva prema njegovu Sinu Isusu i pokajati se. Jedinom zaprekom spasenja ostaje neiskorjenjivi egoizam koji je staricu nepovratno strovalio u jezero smrti.
Tekst: fra Petar Ljubičić