NEDJELJNA PRIČA: Moderni Tarzicije

objavljeno u: NEDJELJNA PRIČA | 0

Albert je radije umro, nego izdao Isusa

Svima je sigurno poznato što se dogodilo odvažnom hrabrom dječaku Tarziciju. Živio je u Rimu. Bilo mu je trinaest godina kad je trebao odnijeti svetu Pričest kršćanima u zatvor. U ona teška vremena to nije mogao učiniti svećenik, jer bi odmah bio uhićen i zatvoren. S velikom radošću i poniznošću primio je od svećenika euharistijskoga Isusa u lanenom rupčiću i brižno ga privinuo na svoje srce.

Prolazio je trgom, gdje se igralo nekoliko dječaka. Manjkao im je još jedan. Zato su htjeli prisiliti Tarzicija da s njima igra. Odbio je poziv rekavši da nema vremena jer mu se žuri.

Jedan od dječaka vikne: “To je katolik! On ima kršćansku tajnu!”

Dječaci su ga napali sa željom da mu otmu njegovo blago. Nisu mogli nikako otrgnuti ruke od Isusa kojega je držao na grudima.

Udarci su padali po njemu kao kiša, ali on je izdržao, nije se predao, nije Isusa izdao. Bio je sav krvav, ali nije se predavao.

Iz tako teške opasnosti spasio ga je jedan kršćanski vojnik, koji je otjerao divlje dječake. On je umirućega Tarzicija odnio u jednu kuću. Tarzicije je predao Isusa dobrom vojniku, da ga odnese braći i sestrama u zatvor i nakon nekoliko sati preselio se u vječnost.

Albert  je bio siromašni dječak, sin poznatoga provalnika i robijaša. Majka mu je umrla od žalosti i prevelike brige. Na dan prve Pričesti bio je posve sam. On je za taj radosni dan živio danima…

Kad je završila prvopričesnička svečanost, svi su se razišli, samo je Albert ostao sam u zadnjoj klupi klečeći i tiho plačući.

“Majko moja, zašto si tako rano otišla u nebo i ostavila mene samoga! Ali, dragi Isuse, ti mi sada moraš biti i otac i majka. Ostani uvijek sa mnom! Ti si vrlo volio bijedne i siromašne, ne zaboravi ni svoga siromašnog Alberta. Ja te tako volim – i ja ti obećajem kao Tarzicije: Ne dam te više nikada! Nikada više te ne dam! Ni za kakvo blago na svijetu!”

Potom je ustao i pošao kući. Kad je došao kući, otac ga je dočekao s psovkama i udarcima: “Gdje si bio tako dugo? Što imaš toliko raditi u crkvi…?” Onda je bezbožno hulio na Isusa.

Mali Albert, grozeći se, zamoli oca usrdno: “Oče samo danas ne govori tako, danas kada je Isus došao u moje srce, danas, na najljepši dan moga života!”

Otac mu uzvrati: “Ali baš danas ti moraš pokazati što možeš i znaš. Ti si se danas ojačao hranom jakih. Večeras idemo napraviti jedan dobar posao!”

Potom otkrije svom preplašenom sinu da će on i njegove kolege u noći oko 11 sati provaliti u vilu bogatoga trgovca u Rue du Bac, a on – Albert – trebao bi čuvati stražu i dati određeni znak, ako bi primijetio policiju.

 Albert odvažno i hrabro stade pred oca i reče: “Oče, to ja neću učiniti, nizašto i nipošto. A pogotovo ne danas! Ja još nosim Isusa u svom srcu!”

Otac odgurne od sebe dječaka i počne bjesniti protiv svećenika i Crkve. Još doda: “To ćeš uraditi, ili ćeš zapamtiti svoga oca!”

Bez straha, odvažno kao i prvi put, Albert odgovori: “Nipošto oče, to je teški grijeh što ti želiš učiniti! Nipošto i nikako! Ja s Isusom ne mogu biti provalnik!”

Očevoj ljutnji nije bilo kraja. Počeo je udarati sina dok se siromah nije srušio. Iz nosa i usta tekla mu je krv. Velika buka uznemirila je susjede, pa su došli vidjeti što se to događa u kući.

Kad su otvorili vrata, imali su što vidjeti. Mali Albert na podu sav u krvi. Pozvali su liječnika i svećenika. Albertu nije više bilo spasa. Uspio je reći svome kateheti-svećeniku: “Oče, ja nisam izdao Isusa…!”

Tako je mučenički završio svoj život moderni Tarzicije.
Kažu da njegov grob nije nikada bez cvijeća. Odrasli, a posebice djeca neprestano dolaze i mole se malome mučeniku.

 

Tekst: fra Petar Ljubičić