Školski vrt
Nastojanje novih školskih vlasti bilo je da se uz svaku novu školsku zgradu podigne i uredi školski vrt. Željelo se na taj način tvarno pokazati seoskom življu kako ‘moderno i napredno’ obrađivati zemlju, saditi i uzgajati voće, povrće, cvijeće. Svaka seoska škola morala je imati i njegovati pčelinjak i poučavati učenike i seosko pučanstvo tim korisnim vještinama i kulturama.
Upute o školskim vrtovima Vlada je donijela već 1884. Otvaranje osnovne škole u jednom mjestu imalo je veliko značenje u podizanju ne samo pismenosti i obrazovanja, nego i pomoć i napredak u svim područjima seoskoga života.
Škola je bila dužna pokazivati i pomagati seljacima kako, u obradi zemljišta i proizvodnji novih kultura, uvesti nove tehnologije i nove načine dobivanja plodova; kako unaprijediti i razvijati pčelarstvo, kako poboljšati obradu povrtlarskih kultura, voćaka, cvijeća. Biti učitelj na seoskoj školi značilo je biti upućen, ne samo u nastavni i pedagoški rad, nego poznavati i osnove poljoprivrede, ratarstva, voćarstva, vinogradarstva, pčelarstva, cvjećarstva. Tu ljubav učitelj je morao razvijati kod školske djece, a preko njih to je trebalo dolazilo do svakog žitelja na selu.
Dobro uređen školski vrt poslužio je u nastavi kao očigledno-zorno pomagalo u razumijevanju nastavnoga gradiva. Gledajući školski vrt i raslinstvo u njemu seljaci su se propitivali: kada to raste u školskom vrtu kod učitelja, moglo bi i kod nas tako!
Naša škola imala je svoj školski vrt. Bilo je to zemljište (5120 m2) s tri strane školske zgrade. Učenici starijih razreda bili su dužni boraviti u vrtu i pomagati u uzgajanju voća, povrća i cvijeća. Sjećam se kako taj školski vrt, mjeren današnjim mjerilima i nije bio baš primjereno uređen i njegovan. Takav i nije mogao seljacima poslužiti kao uzor u gospodarenju i obrađivanju.
U novije vrijeme školskim vrtovima posvećuje se posebna pozornost. Suživotu prirode i čovjeka posljednjih godina poklanja se dužna pažnja. Odgoj čovjeka za taj suživot počinje od najranijeg perioda života. Škole su za to osobito pogodan ambijent. Školski vrtovi (mnogih škola) danas izgledaju primjereno uređeni i njegovani, a neki mogu poslužiti kao uzor kako živjeti u skladu s prirodom.
Školske općine i školski odbori
Svako naseljeno mjesto moralo je pripadati nekoj školskoj općini. Školska općina zastupana je preko ŠKOLSKOG ODBORA. Školski odbor sastojao se od prirodnih članova kojeg su činili: upravitelj škole-učitelj, vjeroučitelj i školski liječnik te biranih članova: načelnik gradske općine, seoski starješina i nekoliko odbornika. Predsjednik školskog odbora bio je onaj seoski glavar u čijem mjestu je sjedište škole.
Naziv narodnih osnovnih škola
Sve do godine 1918. nije se ustalio nikakav propisani službeni naziv za državne osnovne škole. One su se od dolaska Austrije pa sve do 1918. nazivale različito: učiona, pučka škola, mješovita osnovna škola, općinska škola, opća pučka škola, komunalna škola. Od 1918. sve te škole nose jedinstven naziv: Narodna osnovna škola. Ovaj naziv naša škola zadržala je sve do današnjeg dana.
Izvor: Skupina autora: Sto godina osnovne škole u Mandnu Selu, Zagreb – Mandino Selo, 2010.