PISMO U DOJČLAND

objavljeno u: NAŠA OGNJIŠTA | 0

Dragi moj Ćipa ili Stipe svejedno!

Županjac, bolan ne znam datum

Ja ću odma s neba pa u rebra samo ne ko Bartolović po čađi s ognjišta već po našem jadu i čemeriki. Ti bolan ne bijo meni napisa ono ćage ali ti ne stigo odgovoriti. Koševina i vrševina navalila a ja sam. Nije mi muka što moram ovo svojih prljuga sređivati nego što i o tvojim moram brigu voditi.

 
Šulkinder iliti tvoja dica su ti dobro. Već su zaboravili da imaju ćaću matere se Mande malo site a i to većinom kad se potuču pa im je druga dica psuju.

A bolan što pišeš da želiš izvest dicu na pravi put u to ne sumljam. Birtija se toliko otvorilo u Duvnu i okolici kao u Zagrebu i ne boj se već će oni naći put, važno da ti šalješ marke.

 
A ono što se tiče derneka nije bio loš ni onaj na Petrov ni ovaj na Gospojinu bilo je janjetine i pive a konji su se prodavali, navalili Talijani ko da znaju da nije rodilo sino ni u polju ni planini pa sam ti prolitos prodavo telad a sad krave.

 
Ti ono zanosiš na švapsku po mi nekako izgledaš učen ko naši svi što odu iz Duvna a ja sam ti navik isti samo što me žena, i ona se promodernila, više ne zove Marko nego Markiša pa eto primi i ti pozdrave od tog bivšeg Marka a sad

Markiše

(Iz arhiva Naših ognjišta: kolovoz-rujan 1971., god I., broj 2-3, str. 18)

Odabrala: Marija Majić