MIT O ROŠKOJ BISKUPIJI
ROŠKO-DUVANJSKA BISKUPIJA SE NIKADA NIJE NAZIVALA “ROSONENSIS” PO GRADU ROGU
Uvod
Kao i predhodne crtice ovoga serijala na duvanjskom portalu “Mandino Selo” o nekadašnjoj roško-duvanjskoj biskupiji i ove su samo ekstrakt znatno opširnijeg rada bez navoda izvora i fusnota koje će biti objavljene u integralnom izdanju. Nekadašnja duvanjska biskupija (dumnensis/dulmensis) zaslužuje biti nazvana Roško-duvanjska jer se u podgrađu grada Roga nesporno nalazila biskupska katedrala i njegova rezidencija. Ali duvanjska biskupija se nikada ne bilježi kao roška naslovom “rosonensis” kako to tvrde renomirani povjesničari.
Pisati o biskupiji nazivom “rosonensis/rosenensis” nije lak zadatak jer se u srednjem vijeku između Karpata i Jadranskog mora javljaju dvije biskupije istoga imena, jedna u Transilvaniji a druga u Dalmaciji. Već sam u predhodnom članku skicirao tezu da tri biskupa (Juraj Slatinski 1600.-1605., Alfons de Reguessensi-Fenollet 1609.-1625. i Vincent Zucconi od Mantove 1625.-1637.) koji su nosili naslov “rosonensis” nisu bili duvanjski biskupi kako to struka tvrdi, već da su naslov nosili po mjestu Rose u Boki Kotarskoj. Nakon objave kontaktiralo me je niz prijatelja i poznanika pretežno iz duvanjskog kraja. Većina njih je negodovala a neki su mi poručili da su izneseni argumenti kojima nastojim rušiti mit od “Roškoj biskupiji” pretanki. Stoga sam se odlučio ovin crticama potkrijepiti svoju tezu.
Već izneseni argumenti koji ruše mit o postojanju “Roške biskupije”
Već je rečeno da su spomenuta tri biskupa, prema papinim bulama o njihovim imenovanjima, bili sufragani dubrovačkog nadbiskupa i da se njihova biskupija nalazila u Dalmaciji. To iz dva razloga isključuje povezivanje sa duvanjskim krajem koji nikada nije bio u sastavu dubrovačke nadbiskupije niti se je u srednjem vijeku nalazio u Dalmaciji. Izvori otkrivaju da je duvanjska biskupija bila je u sastavu splitske nadbiskupije i da se nalazila u Humu/Hercegovini. Također je već rečeno da je u vremenu tri spomenuta, navodno, roška biskupa, duvanjskim biskupom do 1604.) bio Nikola Ugrinović (vescovo di Samandria et Dunno). Nakon njegove smrti duvanjskom biskupijom, sve do 1645. upravljao je makarski biskup Bartul Kačić Žarković.
Dodatni argumenti koji ruše mit o postojanju “Roške biskupije”
Duvanjski biskup Vid Hvaranin (1489. – 1507.) titulira “milošću Božjom i Apostolske Stolice biskupom duvanjskim (dumnensis) i cijele Humske zemlje.” Papa Ivan XXIII. je jednog od predhodnika Vida Hvaranina, naime Jurja Imoćanina 1412. premjestio sa duvanjske (dumnensis) na hvarsku stolicu. Iz izvora dade se razabrati da je biskup Juraj i dalje sve do svoje smrti 1428. ostao upravitelj duvanjske biskupije. Isti pak papa Ivan XXIII. (1410. – 1415./1418) imenovao je Teodora od Guesse biskupom rosenensis uz napomenu da se ona nalazi u Dalmaciji. Prema tome bi trebalo biti nesporno da susrećemo dvije biskupije, dumnensis/dulmensis (duvanjska) u Humu i rosonensis/rosenensis (rosonačka) u Dalmaciji. Iz toga slijedi zaključak da je rosonački biskup Teodor od Guess bio jedan od predhodnika gore spomenutih biskupa (Juraja Slatinskog, Alfonsa de Reguessensi i Vincenta Zucconi) a ne duvanjski biskup Juraj Imoćanin.
Poljica Imotska 07.01.2026.
Ivan Lozo
Ostatak katedrale duvanjskih biskupa u Roškom Polju?
Foto: Žarko Šapina