MANDOSELJSKA PREZIMENA: Šumanović

MANDOSELJSKA PREZIMENA: Šumanović

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Prema popisu stanovništva iz 2001. godine u 13 naselja Republike Hrvatske živi  21 obitelj i 50 duša s prezimenom Šumanović.        

Najviše ih je u Imotskom (tri obitelji, 13 duša), Zagreb (3, 8),  Osijeku, Splitu i Vinkovcima po (2, 5) itd.        

Etimologijom prezimena Šuman bavio se M. Nosić u knjizi Prezimena zapadne Hercegovine (1998), ustvrdišti da je u osnovi prezimena korijen šum, koji je potvrđen više puta u hrvatskoi antroponimiji: Šumac, Šumak, Šuman, Šume, Šumela, Šumelj, Šumera, Šumina, Šumo, Šumonja…).[111]        

Taj  autor tvrdi da je poput latinskog  imena Silvanus, izvedenog od silva = šuma, nastalo i hrvatsko ime Šume, a od njega  prezimena Šuman i Šumanović.       

Duvanjski Šumanovići su najmlađi mandoseljski rod, koji se u  ispravama pojavljuje s dvoriječnim prezimenom Ivić rečeni Šumanović, pa su dakle nastali  od starijeg mjesnog roda Ivić.      

U matici krštenih stare župe Duvno sa sjedištem u Seonici 17. veljače 1890. godine upisano je krštenje Ruže Šarac  iz Mandina Sela, a kumovala je Mara Ivić rečena Šumanović; 16. svibnja  1890. godine kršten je Marko Ivić Šumanović, sin Ivanov i majke Ive rođene Galir iz Borčana; 6. siječnja 1896. godine kršten je Ivan Ivić Šumanović, sin Joze Ivića Šumanovića i majke Anđe  rođene Krstanović (za ovu osobu kao mjesto podrijetla navode se čak tri duvanjska sela: Srđani, Letka i Sarajlije), a kum je bio Ante Ivić Šarac iz Mandina Sela.       

Prvi krštenik s  novim samostalnim prezimenom Šumanović (bez Ivić) bio je Petar, sin Jozin i majke Ive Galir, upisan u maticu 4. listopada 1899. godine, a samo dvije godine ranije krštenikov otac upisan je s dvoriječnim prezimenom Ivić Šumanović.       

Prezime Šumanović javlja se u maticama župe Grad (Dubrovnik) već 1708. godine, kada je zabilježen Mijo Šumanović (u izvorniku Michael Schumanovich). U zapisu o njegovoj smrti 1722. godine  doznaje se da je po zanimanju obućar i da umro u 90. godini života.  U upisu vjenčanja Ivanove kćeri Jelice navedeno je da je  podrijetlom iz Slivna (selo u Neretvi).[112]       

Jedan također stariji spomen Šumanovića istočnohercegovačkog podrijetla potječe iz 1707.godine, kad je makarski biskup Nikola Bijanković pred Kongregacijom za širenje vjere veličao krepostan život don Andrije Šumanovića (u izvorniku Andreas Sumannovich), koji je uz opasnosti po život župnikovao u Smrdanu, Kleku, Slivnu i Rabi, selima na lijevoj obali donjeg toka Neretve, gdje su u 12 godina trojica svećenika umrla od malarije. [113]        

Don Andrija Šumanović je u vrijeme tzv. Malog rata  1715. godine doveo svoju obitelj iz Zažablja u Sllvno (neretvansko). Pripadali su povlaštenim obiteljima, pa su prigodom diobe zemlje  dobili od venecijanskih vlasti 10 padovanskih kanapa poljoprivrednog          zemljišta.[114]        

Kraći oblik  prezimena Šuman je mnogo zastupljeniji u Hrvatskoj: prema popisu iz 2001. godine u 22  hrvatska naselja živi 66 obitelji i 204 duše s prezimenom Šuman, a najviše ih je u Kominu pokraj Ploča (28 obitelji, 83 duše), Zagrebu (9, 23), Pločama (3, 12) itd.        

Ta grana Šumana je starinom iz sela Dobrova u Zažablju,  predjela ispod planine Žabe, istočno od Neretve: jedni su se naselili u Slivno  a drugi u Komin.  Dio ih se kasnije smjestio u Dračevo pokraj Čapljine.        

Rodonačelnik dračevskih Šumana je Pavo Šuman Lukin, rođen oko 1810. godine, a oženio se Lucom Glavinić, koja mu je rodila osmero djece, šest kćeri i sinove Matu (1840) i Luku (1847).

Mate se oženio s Janjom Ivanković iz Srijeteža pokraj Čapljine i u tom je braku imao također osmero djece: četiri kćeri i isto toliko sinova: Matu (1866), Matu drugoga (1868), Pavu (1877) i Filipa (1887), koji je jedini ostao u Dračevu i zasnovao vlastitu obitelj s Ivom Sočom Petrovom iz Gabele.

Ilija Šumanović Ivanov iz Zažablja i Jure Šumanović Mijin iz Komina, zabilježeni su Stanju duša župe Opuzen 1733. godine.[115]        

U popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika iz 1741/1742. godine biskup fra Pavo Dragićević zabilježio je u Fojnici petočlanu obitelj Mate Šumana (u izvorniku Mathaeus Suman), a njegov nasljednik na biskupskom tronu fra Mate Bogdanović 1768, godine upisao je tročlanu obitelj vjerojatno istog Mate, ali s dužom inačicom prezimena Šumanović, dok je u Orašju, župa Lašva sive Travnik, zatekao također tročlanu obitelj Luke Ššumanovića (u izvorniku Lucas Summanovich).[116]

Ante Ivanković