LEKSIČKE INAČICE I DUBLETE U RELIGIJSKOM NAZIVLJU

objavljeno u: JEZIČNE NEDOUMICE | 0

   Terminološke inačice i dublete česta su pojava u hrvatskome religijskom nazivlju, a najčešće nastaju kad se grecizam ili latinizam nastoje zamijeniti „domaćom“ riječi: tradicija / predaja, kult/bogoštovlje, liturgija/bogoslužje, sekta /sljedba, ekskomunikacija /izopćenje, misionar/vjerovjesnik, evanđelist/blagovjesnik, kalež/čaša, oltar /žrtvenik, predestinacija /predodređenost, /judaizam /židovstvo, laik /svjetovnjak, provincija/redodržava, advent /došašće, inkarnacija/utjelovljenje, apokalipsa/otkrivenje, blasfemija /hula, krizma/potvrda, providencija /providnost … 

   Budući da zbog načela ekonomičnosti i preciznosti terminološke dublete nisu poželjne, dolazi do njihova značenjskoga i stilističkog razgraničenja ili uklanjanja jedne inačice. Tako se uglavnom zbilo i s navedenim dubletama religijskog nazivlja. Pritom ipak valja napomenuti da su latinizmi i grecizmi, zbog svoje apstraktnosti, prikladniji za terminologiju nego „domaće“ riječi ili kalkovi. Osim toga one redovito imaju veći broj izvedenica. Uzmimo na primjer dubletu advent /došašće. Naziv advent ima veći broj izvedenica, osnovnih (advent, adventski) i proširenih (adventist, adventistica, adventistički, adventizam). „Domaća“ tvorenica došašće nema pridjeva, a ni proširenih izvedenica! Slično je i s nazvima evanđelje i blagovijest. Grecizam evanđelje jednoznačniji je i ima veći broj izvedenica od kroatizma blagovijest i njegovih inačica (radosna vijest, vesela vijest). No hrvatski kalkovi i novotvorenice, stilski obilježene, ipak se i dalje upotrebljavaju u stilski obilježenim tekstovima (biblijski, homilijski, publicistički stil).

   Ovdje ćemo razmotriti još nekoliko leksičkih inačica i dubleta u kojima se terminološko značenje raspodjeljuje ovisno o stilskom izboru. Leksička dubleta tradicija /predaja funkcionira u religijskoj terminologiji približno kao i u standardnome hrvatskom jeziku, jer značenjem prelazi religijsko područje. U teološkome i religiološkom stilu latinizam je prikladniji zbog apstraktnosti i veće tvorbene moći (tradicionalan, tradicijski, tradicionalizam, tradicionalist, tradicionalistkinja, tradicionalistički), dok je kroatizam predaja češći u drugim stilovima (razgovorni, beletristički, publicistički). Kad se sadržaj tog naziva želi pobliže odrediti u nekoj nekršćanskoj religiji, tada se zamjenjuje posebnim nazivom te religije (suna u islamu, smrti u hinduizmu … ).

   Inačice ekskomunikacija i izopćnje još se ravnopravno nose u hrvatskome teološkom nazivlju u značenju „isključenje iz vjerske zajednice“. Zbog višestoljetne uporabe, vjernog kalkiranja i prikladna broja izvedenica (izopćiti, izopćen, izopćenje, izopćenik, izopćenica) u novije vrijeme nad latinizmom sve više prevladava hrvatska inačica. U igri je i treći termin, grecizam anatema, ali se on uglavnom javlja u grčko-latinskom izričaju Anathema sit! kojim se službeno sankcioniraju dogmatske odluke i osude krivovjerna učenja. Dakako, termin izopćenje ima i općereligojsko značenje.

   Inačice kalež i čaša stilski su raspodijelile svoju uporabu. U hrvatskoj katoličkoj liturgijskoj terminologiji termin kalež (od latinskog calix) naziv je za liturgijsku čašu od plemenita metala, posebno stiliziranu i tradicijom ustaljenu, za pričešćivanje pod prilikama vina. Riječ čaša općejezična je riječ, može biti i poetizam u biblijskome stilu („Oče, ako nije moguće da me mine ova čaša … „), ali je prekasno zamijeniti njome ustaljen termin kalež, što su pokušali neki hrvatski teolozi u žaru pokoncilske obnove (prevođenje liturgijskih knjiga na hrvatski jezik nakon Drugoga vatikanskog koncila). U istočnokršćanskim crkvama bizantske tradicije za taj liturgijski predmet uobičajio se temin putir. 

Iz (još) neobjavljene knjige „Jezične nedoumice i stranputice“ pok. Marka Kovačevića
odabrao Ante Šarac