Kad bi nam netko rekao da je ljeto proveo u Makedoniji i kupao se na „jezeru Ohrid“, vjerojatno bismo ga malo čudno pogledali misleći da se šali, igra makedonskog jezika ili je, dulje boraveći u Makedoniji, zaboravio hrvatsku gramatiku. Pa ipak ćemo nerijetko čuti kako se netko „kupao u jezeru Čiče“ ili bio „na jezeru Jarun“, a od novinskih i televizijskih izvjestitelja često čujemo da se nešto zbiva „na jezeru Peruča“, „oko brane Peruča“, u „vezi s akcijom Peruča“! Takva dvostruka gramatička pogreška česta je, nažalost, i u atlasima, leksikonima, enciklopedijama i drugim stručnim izdanjima. Pritom su lektori i glavni i (ne)odgovorni urednici smetnuli s uma dva temeljna pravila hrvatske gramatike: (1) apozicija se slaže u padežu s imenicom koju pobliže određuje (grad Ohrid, grada Ohrida …); (2) imenica u hrvatskome jeziku nema pridjevske funkcije (na Ohridskom jezeru, a ne na jezeru Ohrid).
Kroz ta dva jednostavna pravila prolazi brojna kategorija imena jezera. Takva su imena najčešće izvedena prema nekom toponimu pa imaju pridjevsko-imeničku sintagmu: Ohridsko jezero (prema toponimu Ohrid), Skadarsko jezero (Skadar), Genezaretsko jezero (Genezaret), Ženevsko jezero (Ženeva), Bodensko jezero (Boden) … Takvu sintagmu imaju imena jezera kad toponim nije poznat ili jasan: Kaspijsko jezero, Aralsko jezero, Bajkalsko jezero, Prespansko jezero …
Kad je ime nekog jezera prema osobnom imenu, tada postoje dvije mogućnosti. Ako je osobno ime jednočlano, upotrebljava se posvojni pridjev: Albertovo jezero, Viktorijino jezero … Ako je osobno ime dvočlano, upotrebljava se posvojni genitiv: Jezero Elizabete II., Jezero Leopolda II., Stoga je krivo reći i napisati:“jezero Viktorija“, „jezero Elizabeta II.“, a dvostruko krivo : „na jezeru Viktorija“, „na jezeru Elizabeta II.“, jer dvije kraljice nisu na nekakvu jezeru da se kupaju, već im je jezero posvećeno, po njima, njima u čast imenovano. (Jednako tako nećemo reći „ulica Petar Preradović“, već Ulica Petra Preradovoća, ili, Preradovićeva ulica. )
Kad ime jezera nije izvedeno od toponima ili osobnog imena, ono može biti u apozicijsko-imenskom obliku pa se apozicija slaže s imenom u padežu: jezero Njasa (jezera Njase, jezeru Njasi …), jezero Tanganjika, jezero Ladoga, jezero Onjega, jezero Balaton … Međutim , budući da su pridjevsko-imeničke sintagme najčešće, po analogiji se one katkad upotrebljavaju i u ovoj kategoriji:Onješko jezero, Ladoško jezero, Balatonsko jezero (Blatno jezero).
Dakle, ako su Čiče (selo), Jarun i Peruča posebni toponimi, sve izvedenice od tih toponima, pa i imena jezera, imaju pridjevske sintagme : Čičko jezero, Jarunsko jezero, Peručko jezero (Peručka brana, peručka vojna akcija … ).
Iz (još) neobjavljene knjige „Jezične nedoumice i stranputice“ pok. Marka Kovačevića
odabrao Ante Šarac