JEZIČNE NEDOUMICE: Gramatička pogreška u molitvi Oče naš!

objavljeno u: JEZIČNE NEDOUMICE | 0

   Budući da su se novozavjetne molitve već zarana počele prevoditi na narodni jezik, u ovom slučaju na hrvatski, u njima su se sačuvali i arhaičniji oblici, a katkada i pokoja pogreška. Tako je i s prijevodom novozavjetne molitve Oče naš na hrvatski. Uzmemo li prijevod te molitve s latinskoga jezika na hrvatski u Vrančićevu rječniku (1595.), gdje jedan od molitvenih zaziva glasi: „… Kruh naš svagdanji daj nam danas i odpusti nam duge naše, kako i mi odpušćamo dužnikom našim …“, naći ćemo, usporedimo li to sa suvremenim standardnim jezikom, jedan arhaizam (duge naše) i jednu gramatičku pogrešku (dužnikom našim ). Prijevod te rečenice na suvremeni standardni jezik glasi:“ … Kruh naš svagdanji daj nam danas i otpusti nam duge naše, kao što i mi otpuštamo dužnicima našim …“ Kratka množina (duge naše), dakako, može ostati kao stilski obilježena (umjesto standardnoga dugove naše), ali gramatičku pogršku (dužnicima našim) trebalo je ispraviti u pravilnu sintagmu (dužnicima svojim). 

   O toj je jezičnoj pojedinosti svojevremeno pisao ugledan kroatist, akademik i sveučilišni profesor, kojeg su konzultirali prigodom prijevoda liturgijskih tekstova na hrvatski (nakon odluke Drugoga vatikanskog koncila da se u liturgiju uvedu nacionalni jezici). Pošto je spomenuti profesor predložio ispravak spomenute gramatičke pogreške, na intervenciju ugledna hrvatskog prelata, koji je tvrdio da je pri moljenju te molitve ta pogreška postala „navikom“ pa bi bilo poželjno da i dalje ostane u tekstu, pogreška je ostala u tekstu. Dakako, da je tom prigodom ispravljena, pravilan bi oblik također postao navikom pa bi jezična norma i navika krenule zajedno ruku pod ruku. No to se, nažalost, nije zbilo!

Iz (još) neobjavljene knjige „Jezične nedoumice i stranputice“ pok. Marka Kovačevića

odabrao Ante Šarac