Ja li je lipša, ja li je školovanija, ja li je upitanija… Džaba sve. Naka cura, a ostade. Ovakav komentar čuje se u toplim noćima oko blagdana Velike Gospe ili u kasne ure između Božića i Nove godine. Rodbina i susjedi došli iz Zagreba, pa se pretresa stanje u selu. Tko se udao ili oženio, a tko nije. I još važnije – zašto nije.
Žal izražena u ovom komentaru jedino je mjerljiva s onom kad odlučujući par na kladioničarskom listiću pane golom u sudačkoj nadoknadi. Nakon toga nastupa muk, sugovornici se zagledaju u tamu i duboko zamisle, premda već odavno znaju da životne tajne nitko još razbistrio nije. Onda onaj tko puši povuče dim. Tko pije, nagne malo vina. Tko je pametan, oboje. I zamezi (šta ćeš, živit se mora).
Cijela drama odvija se oko nesuđenog bračnog angažmana lokalne ljepotice koja je zašla u četrdesete. Svi ju još pamte kao zvijezdu maturalne večeri. Na dernecima su je zagledali i momci iz drugih župa. Svi je zvali na večere, pitali za silo. Ona sa svakim lijepo, ni s kim ozbiljno. Uvijek zavodljivo lijepa i ugodno ljubazna, ali tajanstvena i nedostižna.
Ja šta, naka cura, a ostade…
Tekst: T.M.