DUVANJSKA PREZIMENA: Renići

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas na duvanjskom području Renići (u maticama se često susreće i oblik Renjić) žive u Kazagincu, Galićima i Renićima.

Prema M. Petriću Renići u sva tri spomenuta naselja na buškoblatskom području smatraju sebe starosjediocima.’ Tu ih zasigurno nema 1741/42. godine, ali ne samo tu već i u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Međutim, 1725. godine o Renićima su ostali pismeni spomeni u Imotskoj, a još više u Cetinskoj krajini, ali u oba je slučaja riječ o doseljenicima.

Naime, te su godine mletačke vlasti u Cisti Velikoj, u Imotskoj krajini, dodijelile 5 kanapa zemlje 7-članoj obitelji Marka Renića (Marcus Renich). Istodobno je zabilježeno da taj domaćin ima već mu dodijeljene zemlje u Bisku, u Cetinskoj krajini.’ Te godine, zahvaljujući popisu stanovništva Biska i nekoliko susjednih sela koja su pripadala banderiji harambaše Marka Sučića Akrapa susrećemo dvije inačice dvojnog prezimena: Dadić-Renić i Renić-Dadić’, što treba dodatno istražiti da bi se otkrila bit odnosa ovih dvaju rodova, koji egzistiraju i sami sa svojim prezimenima.

Jedno je posve sigurno – Renići su doselili u Bisko. Samo odakle? Sudeći prema prezimenima njihovih susjeda (Sučići, Tomići, Jurčevići, Ljubičići, Pranići, Mamići, Majići, Knezovići, Bajići, Grgići, Bilaći, Sablići, itd.). iz Hercegovine ili još točnije s buškoblatsko-duvanjskog prostora.’ Ovome u prilog ide i činjenica da se 1768. godine, kako zapisa biskup fra Marijan Bogdanović, u Bukovoj Gori već stabilizirala obiteljska zadruga Petra Renića, s 27 ukućana, od kojih je l3-ero djece mlađe od 7 godina. I ovdje je riječ o povratku nekada odseljene obitelji na turski teritorij, što u tim vremenima nije bilo rijedak slučaj. Razlog? Lakše je brojnu obitelj prehraniti na Buškom blatu nego u Bisku, s napomenom da nije bilo ni sankcija od turskih vlasti, kojoj su nekadašnji njeni državljani bili potrebni za obrađivanje zemlje i plaćanja poreza državi.

Zanimljiv je podatak od 29. rujna 1832. godine, kada je u maticama umrlih stare župe Grabovice upisana smrt 84-godišnjeg Ilije Renića (Elias Renich). Dakle, Ilija je Renić rođen 1748. godine vjerojatno u Bisku, a kad se spominjani Petar Renić zasigurno vratio u Bukovu Goru s brojnom obitelji Ilija je dvadesetogodišnjak. On je Petrov ili mlađi brat ili sin. Ovo je putokaz Renićima, koji budu tražili pretke “do devetog kolina”, što danas mnogi čine. Ništa u tome nema loše!

U maticama pak krštenih stare župe Grabovice Renići iz Rašeljaka prvi se put javljaju 29. prosinca 1830. godine, kada je upisano rođenje Ivana sina Marka Renića i majke Kate rođene Ivančić; Reniće iz Renića (sela) u tim maticama prvi put susrećemo 15. veljače 1831. godine, kad je upisano rođenje Stanislava sina Ivana Renića i majke Jele rođene Pavić; kazaginački Renići prvi su put u maticama krštenih stare župe Grabovice zabilježeni 17. kolovoza 1867. godine, kada je upisano rođenje Anice kćeri Ante Renića i majke Božice rođene Ljubičić.

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.