Danas na duvanjskom području Tavre žive u Eminovu Selu (2 obitelji, 8 članova), Šujici (1, 8) i na Kolu (1, 5), gdje je prije tridesetak godina došao na ženinstvo Tavra iz Eminova Sela.
Ovo je prezime nastalo od riječi “tafra”, koja je turskog podrijetla i znači “drskost, naprasitost”. Tafrov je često prezime u Bugara i istog je postanja. Predaja govori da su Tafre u Hrvatskoj prebjeglice iz okolice Foče i da su se ovamo doselile na početku XVIII. stoljeća.’ Jedni su zadržali oblik Tafra (Svinišće pokraj Omiša (166 osoba 1948. godine), Omiš, Split, Kaptol pokraj Požege, Nova pokraj Podravske Slatine), a drugi su postali Tavre (Babina Greda pokraj Županje, Ričice pokraj Imotskog, Sutivan na Braču, gdje su doselili iz Svinišća 1876. godine, u Duvnu, Busovači), a treći su Tavrići (Kreševo pokraj Omiša, Osijek, Split). Kako glas “f’ nije bio u slavenskim jezicima, on je najčešće zamjenjivan sa glasom “v” ili “p”: Tafra-Tavra, fratar-vratar ili pratar, Stevan- Stipan, Filip-Pilip i Vilip, Ferdo- Verdo, Franjić-Pranjić ili Vranjić, itd.
Starinom su iz Svinišća pokraj Omiša, gdje su doselili iz Bosne prije 1686., jer nisu (fra Vjeko Vrčić tvrdi da jesu, ali ne iznosi dokaze) zabilježeni ni u jednom od 7 imotskih zbjegova (Studenčani, Vinjančani, Grabovčani, Proložani, Zagvožđani, Ričičani, Dunjani-Sovićani). Iz Svinišća sele i u Ričice pokraj Imotskog, gdje se pojavljuju u najstarijoj sačuvanoj matici krštenih župe Ričice 1768. godine.
I duvanjske su Tavre podrijetlom iz Svinišća, a u Eminovo Selo su stigli najvjerojatnije iz Ričica.