DUVANJSKA PREZIMENA: Tadići

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas na duvanjskom području Tadići žive na Kolu (21 obitelj, 74 člana), u Tomislavgradu (4, 16), Omolju (3, 12), na Lugu (1, 6), Jošanici (1, 2) i Kongori (8 obitelji).

Prezime je nastalo od hipokoristika Tade osobnog imena Tadija.

Starinom su iz Omolja, gdje je biskup fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio 20-članu obitelj Ivana Tadića (Ioannes Thaddich).

Istodobno je u Odžaku na Kupresu, izgleda, život započela 5-člana obitelj također Ivana Tadića. U Ljutom Docu pokraj Širokog Briga tada žive tri Tadića obitelji: Matina sa 6, te Martinova i Stipanova s po 4 člana. Činjenica da ove obitelji za to doba imaju mali broj osoba, upućuje da je riječ o doseljenicima, vjerojatno iz Omolja.

Godine 1768. biskup fra Marijan Bogdanović zabilježio je u Omolju 3 Tadića obitelji: Barišinu s 15, Mijinu s 12 i Markovu s 10 ukućana; kupreški Tadići su u međuvremenu preselili u Travnik; u Ljutom Docu žive 2 Tadića obitelji: Lukina s 8 i Andrijina sa 7 članova.

Što se pak tiče livanjskih Tadića, oni s ostalim prezimenjacima nisu u krvnom srodstvu, jer su postali od roda Marijanovića. Dokaz za to je u maticama upisana smrt Frane Marijanovića 1802. godine: “U Ime Boga. Priminu s ovog svita Frano Marianovich, iliti Tadich na 15. Iuglia iliti Sarpgna na dan Sv. Jakova Apostola i bi pokopan u Carquistu Svetog Petra (Rapovine), umri od 70 godina. Ovo je bio sin Ivana Marianovicha koji je poginuo na K1issu.” – Stari ujaci s ponosom ističu da je Frano sin borca i junaka, koji je pao na Klisu u borbi s Turcima, a opet ne kažu koje je to godine bilo. Isto će tako pisati i kod Franine sestre Lucije, koja umire u Livnu 19.2.1808. godine u 90. godini. Ako je ona bila zadnje dijete Ivanovo, on je mogao pasti 1717. ili 1718., svakako u ratu s Turcima 1714-1718. Dvojno prezime Marijanović Tadić upotrebljavano je sve do 1849., do upisa u matice umrlih smrti Joze pokojnog Mate Tadića (26. veljače 1849 . godine). Tadiće u Cetinskoj krajini susrećemo najprije 1697. godine u Bisku (Ivan Tadić), zatim kad mletačke vlasti prema Alberghettijevu zemljišniku dijele zemlju (1725-1728) u Sinju, Potravlju, Udovčićima; u maticama župe Otok u mjestu Otok pojavljuju se 1744. godine kao Tadići Šutre, u Rudi 1747.; kasnije u posljednjim desetljećima 18. stoljeća u nekoliko se navrata spominje Nikola Tadić rečeni Mediković.

Imotski pak Tadići dva su posebna roda: jedne u grad Imotski iz Starigrada na Hvaru dovodi polovicom 18. stoljeća mletački službenik don Ante Vukosavljević (+ 1772.), a u Grabovac je Jozu Petkovića Tadića doveo župnik Ante Petković (1812-1858). Doseljenik se u novom boravištu oženio i ostao, a današnji su Tadići u Grabovcu njegovi potomci.

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.

Odgovori