DUVANJSKA PREZIMENA: Sabljići

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas na duvanjskom području Sabljići žive u Bukovoj Gori (2 obitelji, 3 člana), Prisoju i Tomislavgradu (5 obitelji, 19 članova).

U osnovi ovog prezimena je ime hladnog oružja za sječenje, sablje, dok u prenesenom značenju može biti i naziv za osobu s kojom nema šale, osobu oštra ponašanja.

Starinom su iz Buhova pokraj Širokog Briga, a prve spomene o njima kao doseljenicima nalazimo u Cetinskoj i Imotskoj krajini.

Sabljići stižu u sklopu seobe katoličkog življa iz Hercegovine 1694. godine i kao stočari odabiru planinski dio Cetinske krajine, područje Tijarice, pogodno za uzgoj stoke sitnog zuba. Primjerice 1709. godine Sabljići se spominju na Gardunu, ali ih već 1725. godine tu nestaje, jer vjerojatno su se “popeli” sa stadima u Tijaricu ili na područje Vinice.

U Imotskoj krajini Sabljiće susrećemo pri podjeli zemlje doseljenicima 1725. godine, i to na granici između Prološca i Lokvičića: 9-člana obitelj Duje Sabljića dobiva kuće pokraj Ciganskog groblja i 18 kanapa zemlje, a Mate Sabljić u predjelu Cmovr (Crnovrh) 20 kanapa. Iste 1725. godine na popisu onih koji su od mletačkih vlasti dobili zemlju na području Ciste nalazi se S-člana obitelj Karla Sabljića s 8 kanapa zemlje.

U Stanju duša župe Proložac iz 1744. godine, kojoj tada pripadaju i Lokvičići, zabilježene su obitelji Mate i Petra Sabljića sa 7 odnosno 3 člana.

I u Imotsku i Cetinsku krajinu Sabljći su jedino mogli doseliti iz Buhova pokraj Širokog Briga. Tamo ih je l74l/42. godine zabilježio biskup fra Pavo Dragićević: l4-članu obitelj Jure Sabljića te obitelji njegovih prezimenjaka Mije i Marijana s 11 odnosno s 4 ukućanina; u Jarama također pokraj Širokog Briga 10-članu obitelj Mate Sabljića; u Vinici, dakle u neposrednoj blizini Tijarice, zabilježena je 6-člana obitelj Ivana Sabljića, koja je za 40-tak godina imala vremena za “selidbeno putovanje” od Buhova preko Imotske krajine i Tijarice.

Godine 1768. biskup je fra Marijan Bogdanović zabilježio u Buhovu 4 Sabljića obitelji: Mijinu sa 16, Stipanovu s 11, Marijanovu s 8 i Tominu s 5 ukućana. U Jarama je i dalje glavar, sada već 16-člane obitelji, već spominjani Mate, a u Ljubotiće doseljeni Sabljići već imaju dvije obitelji: Antinu s 18 i Šimunovu sa 17 duša. UKočerin je već stigla 9-člana obitelj Sabljića, a u selu Žeravcu pokraj Dervente novo je boravište našla 6-člana obitelj Karla Sabljića.

Sabljići, od kojih su u njihovoj matici u Buhovu nastala 4 nova roda (Ćosići, Jurići, Ravići iMarijanovići), raseljavaju se po cijeloj Hercegovini i dalje, a N. Mandić je utvrdio da danas žive u “Buhovu, Kočerinu, Rami, Ljubotićima, Jarama, Čalićima, Humcu, Vinici, Dobriču, Žeravcu pokraj Dervente, Vitini, Ljubuškom i Mostaru”.

Dakle, preci duvanjskih Sabljića doselili su iz Tijarice gdje i danas predstavljaju snažan rod.

U maticama krštenih stare župe Grabovice prisojski se Sabljići pojavljuju prvi put 25. prosinca 1830. godine, kad je upisano rođenje Stipe sina Ivana Sabljića i majke Dome rođene Ćurić; Sabljići iz Bukove Gore u istim maticama javljaju se 1. prosinca 1831. godine, kad je rođena Jelakćer Joze Sabljića i majke Jele rođene Mamić.

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.