DUVANJSKA PREZIMENA: Romići

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas na duvanjskom području Romići žive u Lipi (2 obitelji), u Tomislavgradu (1 obitelj, 5 članova) i u Kongori (3 obitelji).

Romići iz Rakitna sačuvali su predaju o postanku svojeg prezimena.

Priča se da im je “za turske vlade doselio “četvrti did” iz Seonice i Mrkodola, hrom u jednu nogu, a imao je tri sina. Kad je ženio najmlađeg sina, beg iz Duvna zatraži da prenoći prvu noć s nevjestom ali ga Romići ubiju i pobjegnu u Rakitno, donoseći nadimak Romići, kojeg su dobili po hromom ocu.”

Starinom su iz Omolja, a postali su od starog duvanjskog roda Vukadina, što je potvrđeno u maticama župe Rakitno 1869. godine, kad je upisan “Vukadinović alias Romić “de Poklečani”. Dvojno se prezimeu Rakitnu rabilo do 1875. godine.

U prvom biskupskom popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine Romići su jedino zabilježeni u Čaprazlijama pokraj Livna i to S-člana obitelj Ivana Romića (loannes Romich).

U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića 1768. godine Romići obitavaju u Omolju (7-člana obitelj Mate Romića), u Rakitnu (14-člano domaćinstvo Grge Romića) i u Gornjem Glamoč Polju (5-člano kućanstvo Jure Romića).

Iako su Romići u Bili Potok pokraj Kupresa doselili između 1756.i 1762. godine, nema ih ni u maticama ni u biskupskom popisu 1768. godine. Evo i zašto? Godine 1762. dogodilo se ubojstvo pastirice Ive Romić, djevice, koja je radije otišla u smrt nego da joj razuzdani Turčin oduzme djevičanstvo. U Franjevačkom samostanu u Fojnici čuva se “pritužba, arzeol kršćana god. 1762. na vezira protiv kliškom muselimu, koji “goni kuprešku raju radi neke Ivke, što je poginula”, jer mu je utekao fratar, na kojeg je mislio svaliti krivnju da bi ga oglobio. Iva je, dakle, povijesna osoba. Činjenica da joj se već 240 godina čuva uspomena i grobu hodočasti, jasan je dokaz da je poginula smrću poštovanja vrijednom, obavita aureolom udivljenja, blaženstva”.’ Da su tada Romići- Vukadini pobjegli u Skoplje, svjedoči zapis u matici krštenih od 15. kolovoza 1782. godine kada je “fra Martin Jakić “de Kottor” (iz Kotor- Varoši) krstio Magdalenu kćer Ivana Vukadinovića “de Cupris” (iz Kupresa) i žene mu Cvite Bašić iz Ugljana.

Romići sele i u Cetinsku krajinu, gdje se koncentriraju u Hrvacama, ali ih ima i u Sutini pokraj Muća. U drugoj polovici 18. stoljeća spominju se tri Ivana Romića: Ivan Božin, Ivan Ivanov, Ivan Juretin i Ante Romić svi iz Hrvaca.’ Kasnije se Romići šire i u Vrliku.

Današnji duvanjski Romići u krvnom su srodstvu s prezimenjacima iz Rakitna.

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.