DUVANJSKA PREZIMENA: Radoši

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Radoši su i nekoć i danas najbrojniji i najrašireniji rod duvanjskih Hrvata katolika, a za tvrdnju da su i najstariji nema dokaza.

U osnovi prezimena je staro hrvatsko osobno ime Radoš.

Danas pripadnici ovog roda žive u čak četiri župe duvanjskog područja; župa Seonica: u Crvenicama (47 obitelji, 259 članova), Seonici (36, 177) i Omolju (22, 127); župa Duvno – Tomislavgrad: u Tomislavgradu (29, 107), na Blažuju (11, 55), na Kolu (9, 39), u Stipanićima (4, 23), Jošanici (3, 11) i Podgaj u (1, 3); župa Kongora: Borčani (1 obitelj), Kongora (16 obitelji); župa Roško Polje (22, 72).

Radoši su starinom iz Omolja (u Dragićevića Omuglina što se čita Omuljina, a pod čim se podrazumijeva i današnja Seonica možda čak i Borčani).

Godine 17417/42. u Omolju je zabilježeno 5 Radoševića (duža inačica ovog prezimena) obitelji: 17-člana obitelj Vida Radoševića (Vitus Radossevich), s jednim članom manje Tomina obitelj, zatim 7-člano i 5-člano kućanstvo Petra i Nikole Radoševića. Istodobno u Roškom Polju obitavaju 3 Radoševe obitelji: 17-člana obitelj Mate Radoša (Matthaeus Rados), zatim Filipovo 12-člano domaćinstvo i dom Jure Radoša s 4 ukućanina.

Biskup fra Pavo Dragićević u svoj popis 1741/42 godine uvrštava i dvije obitelji na livanjskom području: u Grgurićima 7-člana obitelj Ante Radoša, a u Smrčanima dom ima Ivan Radoš i njegovih 6 ukućana.

Dakle, duvanjski su Radoši 1741/42. godine imali 8 obitelji i 83 člana, a samo četvrt stoljeća kasnije u vrijeme popisa biskupa Marijana Bogdanovića (1768) “narasli su” na 11 obitelji i 165 duša (obiteljski prosjek 15 članova). Njihov prostorni raspored tada je izgledao ovako: u Omolju (42-člana obitelj Marka Radoša, Nikola je imao 7-člano i Petar 6-člano domaćinstvo); u Seonici (Mijo ima 18-članu obitelj, Marko 10 ukućana, Bože 9-čl’ano domaćinstvo i Grgo 7-člano kućanstvo); u Borčanima (14-člana obitelj Jakova Radoša, Matina s 11, Petrova s 10 duša); u Roškom Polju (23-člana obitelj Ante Radoša i 8-člano domaćinstvo Jure Radoša).

Što se tiče roškopoljske grane Radoša fra Vjeko Vrčić tvrdi da su “Šitumi i Radoši istog krvnog podrijetla iz Roškog Polja'”, a dokaz za to je fra Rafo Radoš-Šitum, koji je župnikovao u Rakitnu 1871. godine. IV. Palavestra također navodi u Rakitnu “ogranak Radoša zvanih Šitum , koji su do Drugog svjetskog rata živjeli u selu Poklečanima, zatim Radoše s nadimkom Odžići, koji su doselili iz Omolja, te Radoše pristigle iz Seonice a žive u rakitskom zaselku Petrovićima.’ Taj autor razmišlja o migraciji Radoša:” … zbog nedostatka točnih arhivskih podataka, prvenstveno matičnih knjiga, teško je precizno ustanoviti vrijeme doseljavanja pojedinaca ili pojedinih porodica Radoša u Rakitno, te razloge koji su ih naveli na doseljavanje, iako se ti razlozi mogu naslutiti: prenaseljenost i oskudica obradivog zemljišta u matičnim duvanjskim selima, s jedne strane, te upražnjena begovska zemlja, mogućnost osnivanja porodica i ekonomskih razvijanja u novom naselju u Rakitnu. Svakako na doseljavanje su utjecale i prijateljske i srodničke veze između stanovnika dvaju susjednih prostora.

Radoši su se toliko raselili da bi samo za nabrajanje mjesta u kojima danas žive u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj trebalo više prostora nego za cijeli ovaj zapis. Ipak ćemo spomenuti samo one najbliže Duvnu: na kupreškoj visoravni (Goravci i Kupres) živi 8 obitelji s prezimenom Radoš, čiji su preci doselili iz Letke”; u Krančiće u Rami Radoši su doselili iz Rakitna; u Mamiće pokraj Širokog Briga “Radoš je došao iz Duvna na ženinstvo'”; što se pak tiče Radoša u Aržanom, svojedobno su iz Hercegovine doselili Radoši snadimkom Zeljkić. “Prvim dvjema kućama (Radoševim-op.A.I.) pridružio se Gudelj i primio njihovo prezime … Godine 1989. u Aržanom 10 obitelji s 49 čeljadi.”

O Radošima još samo i ovo: pokraj Sinja ima selo Radošić, u Kaštelanskoj zagori također selo istog imena, a na splitskom Žnjanu potok se zove Radoševac. Zar treba još nešto? Možda još samo podatak da su od Radoša postali novi rodovi: već spomenuti Šitumi, zatim Kneževići i Čevre u Borčanima, Majići u Borčanima i Kongori, te Kovče u Letki.

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.

Odgovori