DUVANJSKA PREZIMENA: Pašalići

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas na duvanjskom području najviše Pašalića živi u Šujici (39 obitelji, 144 člana), zatim na Kolu (6, 27), u Tomislavgradu (4, 17), Eminovu Selu (3, 15) i u Sarajlijama (3, 15).

Nastanak ovog prezimena Krunoslav Draganović objašnjava ovako: “Bosanski povjesničar prošlog vijeka Anto Knežević – Škobalj, kojeg Jelinić naziva Jukićevim epigonom, ostavio je bilješku u Arhivu Župe Jajce (svezak IV), plod ozbiljnog istraživanja, da Pašalići potječu iz sela Zapeća dobretićke župe (Pougarje) i da je neki njihov predak služio kod jajačkog bega kao vrtlar te otišao s njim u Budim gdje je ostao duže vremena. Budim je tada bio turski. 1686. kad se povratio u Bosnu, nije se više nastanio u Jajcu nego otišao u Livno, pa tako od njega potječu livanjski Pašalići.

Dakle, predak Pašalića služio je kod paše, a takvi su se zvali pašalije ili pašajlije. Biskup fra Pavo Dragićević 1741/42. godine zabilježio je u Prigrađu, župa Jajce, 6-članu obitelj Filipa Pašalije (Philippus Pasalia), ali istodobno i u istom naselju i 6-članu obitelj Jure Pašalića (Georgius Passalich). Draganović pak smatra da su i Pašići koje je zabilježio Dragićević u Jajcu susjednim Dobretićima (12-člana obitelj Petra Pašića (Petru s Passich), zatim 5-člano domaćinstvo Andrije Pašića i Il-člana obitelj Jakova Pašića (Petru s Passich), inačica prezimena Pašalić. I biskup će fra Marijan Bogdanović 1768. godine zabilježiti tri obitelji s prezimenom Pašić u župi Dobretići, u Pavlovićima (dvije) i u Miloševcima. Vezu između Pašalića i Pašića Draganović objašnjava ovako: “U livanjskim maticama umrlih iz 1808. godine pod brojem 71. upisan je “neki” Pašić, čija se sva rodbina na drugim mjestima vodi kao Pašalić.”

Međutim, šezdesetih godina 20. stoljeća M. Petrić’ bilježi predaju livanjskih Pašalića, nastanjenih u Čelebićima i Rujanima, da su se oni nekoć, dok su živjeli u jajačkom kraju, zvali Radilovići, što prihvaća i Draganović. Obitelji s prezimenom Radilović nema ni u Dragićevićevom ni Bogdanovićem popisu bosanskohercegovačkih Hrvata katolika, ako to nisu, dodaje Draganović, dvije obitelji zabilježene 1741/42. godine, opet u Prigrađu pokraj Jajca (tročlana obitelj Mate Radulovića i 4-člano domaćinstvo Bernarda Radulovića, koji su možda “s vremenom malo preinačili prezime ili su možda krivo upisani.

Pa tko su Radilovići? “Radilović je samo ikavski oblik imena Radijelović. To je stara plemićka obitelj iz Fojnice još u predturska vremena. Fojnica je ijekavski kraj i takvim je postao ranije nego drugi susjedni krajevi. Radijelovići ‘su pokraj Fojnice uglavnom muslimani (selo Radijelovići ili kasnije Radjelovići u Milodražu), a iseljenih katolika toga roda ima kod Bugojna, Jajca i drugdje. U Korjenić – Neorić – Rupčićevu kodeksu nalazi se grb Radijelovića “de Fojnica”. Car Leopold I. podjeljuje Lovri Radijeloviću godine 1689., ubrzo nakon oslobođenja Budima, naslov “comes” (grof ili knez) u plemstvu Sv. Rimskog Carstva. Zanimljivo je da su se upravo oko Jajca dugo očuvale izvjesne kršćanske plemićke i velikaške obitelji, kako smo to naprijed rekli.

Međutim, Radilovići dolaze još mnogo ranije, godine 1462. na područje današnjeg grada Sarajeva koje je onda još bilo ikavsko. Između Koševa, Bardakčija i Budakovića nalazilo se selo Radilovići s 5 kršćanskih i 5 muslimanskih kuća. “

Uz Radiloviće, za pretke današnjih livanjskih Pašalića “pretendira” još jedna velikaška obitelj, plemići Svilkovići. Iako veze Svilkovića i Pašalića odbacuju gotovo svi autori, M. Petrić nije ih se posve odrekao, doduše izričajem naglasivši “prema jednoj predaji”.” “Njima (Svilkovićima-op.A.I.) je car Rudolf II. podijelio plemićku povelju i priznao njihovo od starina plemstvo. Fra Filip Pašalić stariji, koji je umro li Bosanskoj franjevačkoj agenciji (samostan svetoga Jure Galati) li Carigradu 17. rujna 1867. godine ostavio je svom učeniku fra Jerku Vladiću plemićku diplomu Svilkovića, svojih tobožnjih predaka. Jelenić drži da je sam fra Filip takvo mišljenje držao više šalom nego zbiljom.

Dakle, jedno je sigurno da su livanjski Pašalići podrijetlom iz okolice Jajca, a u dokumentima ih možemo pratiti od 1741/42., kada je Dragićević zabilježio u selu spojenih imena Potočani – Zagoričani 7-članu obitelj Mije Pašalića, a u Grgurićima dvostruko brojniju obitelj Petra Pašalića. I 1768. godine Pašalići su zabilježeni u Radinčićima (danas ne postoji naselje s tim imenom) gdje je dom 22-člane obitelji Mate Pašalića, ali Priluci žive dvije obitelji s ovim prezimenom – Filipova s 20 i Antina s 12 članova.

Ubrzo nakon Bogdanovićeva popisa odseljene livanjske Pašaliće susrećemo u župi Uskoplje. “U skopaljskim maticama krštenih 9 ožujka 1780. godine pod brojem 111 nalazimo Božu sina Mate Pašalića i Jele rođene Matić (vjerojatno već spomenuti Mate iz Radinčića), oboje upisano u crkvene matice kao došljaci “od Livna”. Slično su tako “od Livna” Mato Pašalić i Jela Dizdarević, matica krštenih 15. svibnja 1782., te Marko Pašalić i Ružica Mišić, matica krštenih 12. ožujka 1785. godine. Njihovih potomaka imamo danas u bugojanskoj župi.

Dio pripadnika ove grane Pašalića seli i na kuprešku visoravan, u Gornji Odžak i tamo će od njih nastati Turalije, što opet na neki način Pašaliće primiče “visokom podrijetlu.” Prema predaji ove su Pašaliće gospodari za savjesno obavljanje službe nagradi li tako da im je bilo dopušteno da šal motaju “u turu”. To je bilo i nesvakidašnje i tako primjetljivo da su ih prozvali Turalijama, a i jedno i drugo prezime (Pašalić i Turalija) svjedoče da su bili “netko i nešto”, za razliku od obične raje. Kako ni u jednom biskupskom popisu na Kupresu nema ni Pašalića ni Turalija, to znači da su u novo boravište stigli iza 1768. godine. To je i vrijeme kada u Šujicu doseljavaju Pašalići s livanjskog područja, koji vjerojatno nisu istog krvnog podrijetla s duvanjskom granom toga roda.

Pa tko su duvanjski Pašalići? Prema predaji doselili su iz Dalmacije, “od Imotskog”, i to najprije u Vedašić pa onda na Kolo. U Imotskoj krajini, barem koliko se za sada zna, nikada nisu živjeli stanovnici s prezimenom Pašalić. Međutim, nešto južnije u Dalmaciji, u Tučepima na Makarskom primorju danas žive pripadnici toga roda. Tu su, smatra fra Milan Šetka, Pašalići doselili između 1667. i 1730. iz okolice Mostara, gdje su se zvali Skoknići (možda današnje Skoke). 1900. godine tvrdi taj autor, među 32 prezimena u Tučepima Pašalići su prema brojnosti na trećem mjestu sa 148 osoba i predstavljaju lO-tak posto svih tadašnjih Tučepljana. UVedašić-Oplećane (Dragićević je spojio ova dva sela) stižu svakako prije 1741. godine jer je tada zabilježena 14-člana obitelj Dane Pašalića. 1768. godine Pašalići su se već stabilizirali na Kolu s četiri obitelji: Lukina s 10, Markova s 8, Ilijina i Jakovljeva sa po 4 člana. O raseljavanju Pašalića nakon Drugog svjetskog rata najbolje svjedoči brojka od 55 obitelji toga roda odseljenih iz Šujice.”

 

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.