Danas na duvanjskom području Buljani žive u Mesihovini (8 obitelji, 46 članova), Crvenicama (4, 32), Tomislavgradu (2, 7) i u Srđanima (2,9).
“U korijenu je tog prezimena osnova buh – “napuhnut. Uporedi pridjev podbuhnut “napuhnut”, “nadut”. Korijen buth s nastavkom -ulj javlja se kao pridjevska sraslica u vezi s imenicom oko: buljook. Odatle osobno ime Buljo, te imena volu i drugim životinjama. Odatle od Imena (ili nadimka) Buljo prezime (od osobnog imena) Buljko u Komiži i u Rijeci, Buljeta u Pagu. Prezime Buljevac je poimeničeni pridjev u Buzetu i Biogradu. I Dakako, odatle i prezime Buljan.
Buljani su, barem njihova hercegovačko-imotska grana starinom Ograđenika pokraj Čitluka, o čemu svjedoči naziv ograđeničkog zaseoka Buljanija, u kojem odavno Buljana nema.
Godine 1741/42. biskup je fra Pavo Dragićević u Ograđeniku zabilježio 11-članu obitelj Luke Buljanovića (Lucas Buljanovich), a u susjednoj Dragićini (čitlučkoj) 6-člano domaćinstvo Mate Buglanovića, Tada u Ograđeniku živi i 5-člana obitelj Ivana Vidakovića (Ioannes Vidacovich),sin Vida Buljan(ovića)a.
Godine 1768. u Ograđeniku je biskup fra Marijan Bogdanović zatekao 4 obitelji s prezimenom Buljan: Matinu (18 članova), Lukinu (14), Blaževu (5) i Andrijinu (4). Istodobno je zabilježena i 5-člana obitelj Nikole Vidakušića (Nicolaus Vidacussich). Vjerojatno je riječ o potomcima Vida Buljan(ović)a po ženskoj liniji, potomcima udovice Vidakuše. Danas Buljana u Ograđeniku i Brotnju nema, jer su promijenili prezime u Nikolić, a dijelom s prezimenom Buljan odselili u Čapljinu, zatim u Radišiće i Otok pokraj Ljubuškog, te početkom 20. stoljeća u Mostar.
Imotski su Buljani podrijetlom iz Brotnja. U Prološcu (vjerojatno 1694.) doseljava Vidak Buljan sa sinovima Petrom i Ivanom. Godine 1725. dobivaju zemljište od mletačkih vlasti: Vidak (10-člana obitelj) dobiva kuću u Podvornici (Proložac) i 18 kanapa zemlje, Petru i Ivanu dodijeljena je zajednička kuća u Podvornici i po 12 kanapa zemljišta, a Petru još dva jer je obnašao dužnost seoskog čauša. U Stanju duša župe Proložac 1744. godine upisane su: Vidakova 6-člana obitelj, zatim Petrova s 12 ukućana, dok se Ivan čiju je obitelj zabilježio 1741/42. godine biskup Dragićević vratio u Ograđenik. Buljani iz Prološca jedno vrijeme rabe prezimensku kombinaciju Buljan alias Vidak da bi kasnije prevladalo ili Buljan ili Vidak. Godine 1726. 8-člana obitelj Mije Buljana dobila je u Podbablju 10 kanapa zemlje, a Stanje duša župe Podbablje bilježi 8-članu obitelj Mate Buljana. I jedna zanimljivost: “prema predaji hajduk Mijat Tomić doveo je Ciganče i ostavio ga u Buljana. Neki su Buljani njegovi potomci.
U Vinjanima Buljani su ostavili trag o svojoj nazočnosti 1739. godine, kad je u župskim maticama upisano krštenje djeteta s prezimenom Buljan.
Iz Podbablja Buljani se spuštaju u Runoviće, Zmijavce i Podosoje (danas ih tu nema). Od Buljana su, uz Vidake, nastala još dva imotska roda: Klapirići i Gadže.
Što se pak tiče livanjske-sinjske grane Buljana, biskup je fra Pavo Dragićević 1841/42. godine zabilježio samo jednu obitelj tog roda: u Prhovu (današnje Provo) kuća je 7-člane obitelji Ivana Buljanovića. Ostali Buljani, kao što je harambaša Grgo i glavari dviju obitelji – Mijo i Cvitko, 1687. godine odselili su u oslobođenu Cetinsku krajinu, u selo Bitelić, gdje su dobili od mletačkih vlasti oranice i pašnjake.
Pošto je Požarevačkim mirom 1699. godine Bitelić vraćen pod tursku vlast, obitelji banderije harambaše Grge Buljana preseljavaju se u Postinje Gornje pokraj Muća i podsvilajsko selo Satrić. Nakon konačnog oslobođenja Cetinske krajine od Turaka 1717. dio obitelji banderije Buljan vraćaju se u Bitelić i Vučipolje, gdje im 6. listopada 1718. Godine providur Alvise Mecenigo vraća posjede koje su dobili prije 1699. godine. Dio Buljana ostaje u Postinju a u Sinju se nastanjuje Krsto Buljan.
“18. kolovoza 1788. godine u Sinju pred bilježnikom I. Surićem obavljena je dioba. S jedne je strane bio Ivan Buljan Krstin iz Sinja, a s druge strane bio je Ivan s braćom Matom i Jakovom pokojnog Jakova i Šimunom pokojnog Šimuna koji su živjeli s braćom Andrijom, Pilipom, Ilijom i Vidom”. Ovom su diobom odvojeni bitelićki, ruralni Buljani od sinjskih, koje će trgovina, posebno mesara Iliju pokojnog Mije uvrstiti među najbogatije obitelji Cetinske krajine.
Buljani su se raširili po cijeloj Cetinskoj krajini, a od njih potječu i današnji livanjski Buljani, koji su u Velike Kabliće doselili iz Karakašice pokraj Sinja, a u Lusnić i Strupnić iz već spominjanog Bitelića.
Sinjskom podrijetlu livanjskih Buljana, koje zastupa M. Petrić treba dodati i Buljane, koje je 1768. godine na livanjskom području zabilježio biskup Bogdanović: 14-članu obitelj Ante Buljana u Suhači i 4-člano domaćinstvo Andrije Buljana u Priluci.
Petrić tvrdi da su sinjski Buljani starinom s Duvanjskog polja, odakle su odselili oko 1680.godine. Kako za ovz tvrdnju ne navodi dokaze, teško je u to povjerovati, pogotovo stoga što Buljana na duvanjskom području nema ni 1741/42., ni 1768. godine, a da su baš svi odselili u Cetinsku krajinu, to je još teže povjerovati. Najprihvatljivija je teza da su duvanjski Buljani stigli u svoja sadašnja boravišta iza 1768. godine, i to s imotskog područja.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.