Danas na duvanjskom području, u Tomislavgradu živi tročlana obitelj s prezimenom Bešlić.
U osnovi prezimena je turska riješ bešlija, što znači pripadnik posebno odabranih odreda konjice, sličnih mađarskim husarima. U ratno su vrijeme bili raspoređeni u vojnim posadama. Njihovi zapovjednici nosili su naslov age (bešlaga).
Starinom su iz Rastovače pokraj Posušja, iako ih dva dokumenta iz 1697. godine vezuju za Rakitno. 20. listopada 1697. godine dužnosnici i fratri samostana u Primorju navode zasluge serdara Petra i Mate Mirilovića iz Mostara za hercegovačke katolike i samostan u Primorju, a jedan od svjedoka je i fra Antonio Beslich di Rachitno. 16. prosinca te godine katolici i franjevci Bosanskog Kraljevstva potvrđuju vjerodostojnost grba obitelji Mirlović, a opet je među svjedocima zapisan i fra Antonio Beslich di Rachitno.
4. srpnja 1735. godine u sklopu svog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji makarski biskup Stipan Blašković nakon Vinjana posjećuje i Rastovaču. “Uzjaha na konja pred večer i uputi se u seloRastovaču, te prolazeći ispred kuće Mije Martića, na molbu ovoga sjaha da mu blagoslovi kuću i pčele, anastavivši put stiže do kuće Stipana Bešlića, gdje završi sv. oficij, večera i ode na počinak.
1741/42. godine zatekao je biskup fra Pavo Dragićević u Rastovači n16-članu obitelj spomenutog Stipana Bešlića, te 14-člano domaćinstvo Mije Bešlića. U Rakitnu je zabilježio također dvije Bešlića Obitelji: Nikolinu s 8 i Mijinu sa 6 članova. Istodobno su Bešlići zabilježeni u župi Uskoplje, zatim u okolici Travnika, vareškom kraju, kreševskom području, pa je razumljivo da nisu svi istog krvnog podrijetla.
U popisu biskupa fra Marijana Bogdanovića Bešlića 1768. godine nema u Rakitnu, što je dokaz da je Rakitno često služilo za boravak stočara u ljetnom razdoblju. Međutim, u okolici Posušja Bešlići se pojavljuju na dva mjesta: u Rastovači obitelji Mije i Martina Bešlića s po 5 članova i Petrova sa 7 ukućana; u Zagorju 18-člana obitelj Grge Bešlića i domaćinstvo Ivana Bešlića s 8 duša. Dakle, godine l768. na posuškom području u pet Bešlića kuća obitavaju 43 osobe.
Dakako, i Bešlići u poznatim migracijama zapadnohercegovačkih stanovnika krajem l7. stoljeća sele u susjedne krajeve, primjerice u Cetinsku krajinu. Tako je u matici krštenih župe Sinj 21. siječnja l704. godine upisano da je fra Ivan Bešlić krstio Pavu, sina Pavla Tripala sina Matinog iz Brišnika i majke Stane Žižić iz Duvna, a kum bio Grgo Anušić iz Livna. U Cetinskoj krajini l709. spominje se selo Rakićani (villa di Rachechiani), u čijem su zemljišniku s 25 domaćinstava na početku upisano pet domaćina s prezimenom Bešlić: Marko sin Petrov, Marko Ivanov, Nikola Ilijin, braća Grgo i Jure sinovi Mijini. Oni su doselili 1687. godine u sklopu velikog zbjega od 5 tisuća osoba s područja Duvna, Rame, Livna, Rakitna i Kupresa. Pet spomenutih Bešlića preci su današnjih stanovnika Cetinske krajine koji nose to prezime. Od Bešlića je u 18. stoljeću nastao u Gali pokraj Sinja rod Munivrana; u maticama umrlih 1756. upisana je smrt Bože Bešlića rečenog Munivrana (Natalis Beslich alias Munivrana).
Bešlići su se tijekom vremena raselili u mnoga mjesta u Hrvatskoj i dakako, u Bosni i Hercegovini, a današnja duvanjska obitelj je od grane posuških Bešlića.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.
Foto: Ivica Šarac