Na duvanjskom području Beroši danas žive u Vedašiću (3 obitelji, 9 članova) i u Brišniku (1 obitelj).
Nema ih u biskupskim popisima bosanskohercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. i 1768. godine, a to znači da su živjeli izvan Bosne i Hercegovine, vjerojatno na području Makarske biskupije.
Prvi do sada poznati pismeni spomen o Berošima je onaj iz 1686. godine, kada se u vrijeme Bečkog rata u zbjegu stanovnika imotskog sela Studenaca, koji će se zaustaviti na području Brela, nalazi i 3-člana obitelj Mande Beroške, vjerojatno udovice.’ Među rodovima koji se nisu vratili iz Makarskog primorja na Studence, fra Vjeko Vrčić navodi i Beroše.
Izgleda da je Beroša na Makarskom primorju bilo i prije dolaska studenačkog zbjega 1686. godine. Naime, u doba Kandijskog rata (1645-1699) među prebjezima na srednjoda1matinske otoke, 1646. godine na Brač stižu i Beroši i nastanjuju se u Nerežišćima.’ 21. studenog 1797. godine spominje se Matija Beroš iz Nerežišća, u čijoj nazočnosti je brački “conte e capitano” Marco Antonio Contarini poništio sve akte izdane od pobunjenih pučana i sve dokumente kojima su privilegirani (plemstvo-op. A. 1.) morali odreći svojih povlastica.’ Beroši se u Nerežišćima spominju i 1861. godine prigodom izbora za Dalmatinski sabor, kada se ta bračka općina izjasnila za autonomiju Dalmacije, a autonomaše su “predvodili tadašnji župnik i obitelji Beroš i Krstulović”.’ Šezdesetih godina 19. stoljeća Mate Beroš iz Nerežišća izlagao je u Zagrebu 1864, u Beču 1866. i na međunarodnoj vinarskoj Izložbi u Parizu 1867. godine nerežiško desertno vino, tzv. Bračku vugavu i za nju “dobio diplomu i najveće odlikovanje”.
Godine 1807., kada su se stanovnici povijesne Poljičke kneževine i Makarskog primorja pobunili protiv francuskih vlasti, uz francuskog pukovnika Bontea spominje se i “delegat Beroš”, a te godine delegat Beroš i svjetovni svećenik provikar Pavlović-Lučić, kao pristaše Francuza, istražuju na Studencima, u Imotskoj krajini, sumnjivo držanje upobunama imotskog kolunela Danesa.
Međutim, duvanjski Beroši nisu u krvnom srodstvu s ostalim prezimenjacima, jer su oni nastali od starog brišničkog roda Tomića. U matici krštenih župe Bukovica 1897. godine upisano je krštenje Antice kćeri Joze Tomića-Beroša i majke Ive rođene Gašpar iz Vojkovića (Roškog Polje). Obrnuta prezimenska kombinacija upisana je u istom dokumentu iste godine, kada je zabilježeno krštenje Matije kćeri Marka Beroša- Tomića i majke Ruže Klarić iz Bukovice.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.
Foto: Ivica Šarac