DUVANJSKA PREZIMENA: Barišići

objavljeno u: DUVANJSKA PREZIMENA | 0

Danas na duvanjskom području Barišići žive u Šujici i Galečiću (ukupno 37 obitelji, 310 osoba).

 

Najprije o najstarijim spomenima Barišića, koje s današnjim duvanjskim pripadnicima tog roda veže samo patronimsko prezime nastalo od hipokoristika Bariša vlastitog imena Bartolomej, što znači “Tomayev sin”.

 

U Kotišini pokraj Makarske 1613. godine dužnost knezova obavljaju Šimun i Andrijaš Barišić. U to je vrijeme gvardijan franjevačkog samostana u Makarskoj fra Ivan Barišić, a istu će dužnost 1622 – 1623. godine obnašati fra Pavo Barišić. Fra Karlo je Jurišić utvrdio ovim Barišićima Kotišinu kao zavičaj. U tome se mjestu Makarskog primorja 1645. godine spominje “Jure Barišić koji s nekim Markom Petrovićem ostavlja franjevcima u Zaostrogu vinograd zvani Dolac, pod Burića kućom u Drveniku.

 

U vrijeme Kandijskog rata (1645-1669) u istaknute borce protiv Turaka fra Andrija Kačić Miošić ubraja i “Petra Barišića, od starine roda Jeličića, barjaktara Rade Miletića. »2 Njegovi su potomci današnji Barišići u Vrgorskoj krajini, te u donjem toku Neretve oko Metkovića, gdje prvi spomeni o njima datiraju iz 1747. godine.

 

U Imotskoj- se,;krajini prvi Barišić spominje “2. listopada 1665. godine kad ubi hajdučki harambaša Mate Barišić Zulfikar agu ispod Imotskog'”.

 

Prvi pisani spomen Barišića u Hercegovini datiran je 3. srpnja 1735. godine, kada se u sklopu svog pastirskog pohoda staroj Duvanjskoj biskupiji makarski biskup Stipan Blašković “sa svećenicima uputi prema Vinjanima (selo pokraj Posušja) koji se nalaze u Turskoj i stigavši do kuće Grge Barišića, sjaha s konja i poče sa svojim pomoćnicima ispovijedati kroz gotovo četiri sata.

 

Dakako, s druge strane granice između Turske i Venecije postoji i selo Vinjani pokraj Imotskog, oslobođeno od Turaka kad i cijela Imotska krajina 1717. godine. U njima Barišićima kao doseljenicima iz turske Hercegovine mletačke vlasti 1785. godine dodjeljuje zemljište: 5-člana obitelj Ivana Barišića dobiva u predjelu Podi kuću i 11 kanapa zemlje, a u Vinjanima je zemlja dodijeljena 7-članoj obitelji Ante Barišića. “Čini se da su Barišići u Vinjanima živjeli i ranije: iste (1725. godine – op. A. 1.) mletačke vlasti dodjeljuju zemljište zvano Barišića groblje (Baresich grebie) u Vinjanima nekom Šimi Pipuniću, pa po nazivu tog groblja zaključujem da su Barišići mogli biti naseljeni u Vinjanima i prije ustanovljavanja mletačkog katastra 1725. godine, jer su imali i svoje – groblje u Vinjanima.”? Danas Barišića nema u Imotskoj krajini.

 

Ali ih ima, gdje ih je bilo najviše u popisu bosansko hercegovačkih Hrvata katolika 1741/42. godine, kada je biskup fra Pavo Dragićević zabilježio u Vinjanima pokraj Posušja 5 obitelji Barišića s ukupno 60 članova, zatim u Zvirićima pokraj Ljubuškog (2, 13), u Studencima pokraj Ljubuškog (1, 9), te u livanjskim selima spojena imena Potočani-Zagoričani (1, 13).

 

I biskup fra Marijan Bogdanović 1768. godine zatiče u Vinjanima 5 obitelji Barišića s 48 čeljadi, te u Viru pokraj Posušja, Rakitnu i Studencima pokraj Ljubuškog po jednu obitelj s ~kup’no 26 članova. Na duvanjsko-livanjskom području 1768. godine Barišići žive: u Eminovićima (tadašnji naziv za Eminovo Selo) 13-člana obitelj Mate Barišića, u Vučićima (današnje Prisoje i Golinjevo) 3-člana obitelj Marka Barišića i u Grgurićima 8-člano domaćinstvo Jakova Barišića.

 

U Zloselima na kupreškoj visoravni glavar 18-člane obitelji Barišića, zabilježen 1768. godine je Mate Barišić. Današnji kupreški Barišići iz Rastičeva, Suhove, Bilog Potoka, Juriča i Olova “doselili su iz Posušja. Njihov je djed odlazio u Posušje i na konjima gonio pšenicu, koju su mu davali Galići, što su ostali na njihovoj zemlji, dok to nije zabranio ljubuški kapetan. Za Barišiće iz Olova K. Draganović kaže da su doselili iz livanjskog kraja “ispod Grede”. Doselio im se pradjed Jozo, koji je umro pred I. svjetski rat u 93. godini.”

 

I šujički Barišići su također porijeklom iz Vinjana Posuških. Čini se da su se jedno vrijeme zadržali u Eminovu Selu, ali nije isključeno da su neke obitelji doselile i iz Cetinske krajine, kao što je to slučaj s današnjim Barišićima u livanjskim selima, Suhači i Gornjim Rujanima, čiji su preci doselili iz sela Zasioka pokraj Sinja. Za njih je vezana i jedna zanimljivost: “Nakon mletačkog osvajanja Sinja, prilikom dodjeljivanja zemljišta doseljenim porodicama koje su izbjegle s turskog teritorija, zabilježeno je da se među Turcima koji su ostali u Cetini i poslije osvajanja Sinja nalazio i izvjesni Mate Barišić, koji se pokrstio i dobio oko 100 kanapa zemlje, što ju je kao Turčin obrađivao u Jasenskom.’ Pošto su livanjski Barišići podrijetlom baš iz Zasioka pokraj Sinja, onda je moguće da im je Mate daleki predak.

 

Zanimljivo je da u Donjem Vukovsku postoji nekoliko obitelji Barišića pravoslavne vjeroispovijesti, što je posve neočekivano, jer Bariša nije pravoslavno ime, pa bi u svakom slučaju trebalo ispitati jesu li u kakvom srodstvu s Barišićima katoličke vjere.

 

 

Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.

Foto: Ivica Šarac/ Miro Šumanović