Danas na duvanjskom području Cikoje žive u Koritima (1 obitelj, 7 članova), Stipanićima (6 obitelji, 36 članova).
“Značenje prezimena u vezi je sa stočarskom terminologijom, ali je etimologija nejasna. Naime, cik označuje “vola”, “kravu”, “konja” s bjelkastim površinama na hrptu, a cikast se kaže čovjeku s bijelim pramenima kose. Ta su značenja potvrđena u slovenskom jeziku, te su i u prezimenima sačuvana po Zagorju i Slavoniji. Povijesne potvrde: Cikoja (Moravče 1641. i 1613. godine), Cikovec (Zelina 1710. g.) Cikojić (Moravče 1671. i Očikovec 1673. g.). Odatle i ograda za isto podrijetlo prezimena Ciko i Cikojević u južnoj Hrvatskoj, premda je posljednje potvrđeno u izrazito stočarskom kraju”.
Nastali su od starosjedilačkog roda Trogrlića sa Studenaca, u Imotskoj krajini. I danas žive tamo s prezimenskim oblikom Cikojević. Godine 1870. na Studencima živi 13 obitelji, godine 1903. 12 obitelji.
Cikojevići, koji uzimaju kraću inačicu prezimena Cikoje, sele u Korita u Buškom blatu, gdje je u maticama umrlih stare župe Grabovice 28. prosinca 1838. godine upisana smrt 70-godišnje Andreje, supruge Ivana Cikoje iz Korita. U maticama krštenih iste župe Cikoje se javljaju 18. travnja 1839. godine kad je upisano rođenje Marije kćeri Petra Cikoje i majke Ruže rođene Drmić.
Oko 1860. godine Cikoje nalazimo i u Golinjevu, na livanjskoj strani Buškog blata.
Sa ‘Studenaca Cikojevići sele i na kuprešku visoravan’. Jedan od njih se ženi od Čičaka iz Gornjeg Odžaka i tu ostaje u selu.
Iako ne pripadaju ovome rodu, navodimo i obitelj conte Cikotića iz stare Poljičke kneževine.
I stipanićki Cikoje su doseljenici sa Studenaca.
Izvor: Ante Ivanković: Duvanjska prezimena, 2001.
Foto: Drago Tadić/ internet