Jesen
Još nekidan bi odsjaj ljeta.
Najednom posvud jesen.
Ječi u križima trudna ratara,
u nogama noćnog čuvara.
Preko noći na prstima
ušla je u selo i grad.
Ušuljala se u kuće i stanove
kroz otvorena vrata i prozore.
U dnevnom boravku, na trosjedu
mrtva-hladna leži jesen.
Priđoh postelji kad tamo otvoren prozor i jesen.
Legoh sklupčan čekajuć toplinu i san.
Obdan i obnoć kiša.
Od kiše i jesenjeg daha
drhtav list za listom pada.
U meni raste sjeta; i čežnja za plavim nebom.
Pokaže jesen i svoje ljepše lice:
čim skrije oblake i otpuše maglu,
sva šuma zablista ljepotom boja
a na njenoj stazi lišće šušti, šušti…
Ante Šarac
