Magla svuda oko nas,
šulja se ko vješti tat,
tvori svoje tmurno kolo,
obuhvaća svaki struk.
Pleše kolo neviđeno,
vrti se zmija mekana,
u srcima samo muk.
Plešu ljudi omamljeni,
vrte se, padaju bijedni.
U avetima oni vide sjaj.
Nit znaju kamo ni kud,
skaču, viču jer su bijesni.
Traže sve samo za sebe,
ne vide da jadni su i tijesni.
Vinko Vukadin