U tekstu koji slijedi nastojat ćemo donijeti sva prezimena prema naseljima triju župa koje se ovdje obrađuju (Seonica, Bukovica i Kongora), u razdoblju od 1821. do 1918. Te ću podatke onda usporediti s prezimenima iz popisa biskupa Dragićevića (1741.) i biskupa Bogdanovića (1768.). Bit će zanimljivo provjeriti koja su se prezimena sačuvala, koja su se promijenila, a koja su posve nestala s duvanjskog područja. Dat ćemo i kratki osvrt na mogućnost otkuda se koji rod doselio – ali samo za one rodove koji su s eu tim selima sačuvali do danas (dakle one ispisane kosim slovima).
BRIŠNIK
Biskup Dragićević (1741.): Andačić, Bagarić, Baptista, Barbić, Batarelo, Ćosić, Ćurčić, Ćurić, Đipa, Grabovac, Krnjačić, Lerotić, Letica, Marčetić, Tripalovic, Veselica, Vidović, Vukadinović.
Biskup Bogdanović (1768.): Bagarić, Batarelović, Batistić, Čelić, Ćurčić,Đipić, Franić, Lerotić, Letica, Vršić, Tomić.
Matice (1821.-1918.): Bagarić, Bagarić-Gaćić (Gaćo), Bagarić-Šoljak, Banović, Batarilo, Batarilo-Ćerdić, Batišić, Bilić, Bilić-Musić, Čuić, Ćosić, Ćurčić, Ćurčić-Delić, Ćurčić-Tadić, Ćurić, Dodig, Galić, Lerota, Lerota-Šekelja, Letica, Letica-Prljević,Martinović, Meštrović, Musić, Oraković, Petrović, Pobrić, Pranjić, Prljević, Protuđer, Raič, Raič-Pobrić, Spajić, Šekelja, Tomić, Vukadinović, Zubić
Brišnik je veliko selo što odražava i brojnost prezimena. Najstarije brišničko prezime zabilježeno u sačuvanim dokumentima su Ćurčići: njih 1735. spominje bis Blašković. Do danas žive u tom selu. Osim Ćurčića iz prvoga popisa 1741. godine danas u selu žive Bagarići, Batarile, Ćurići, Letice, dok le od Lerota ostao samoogranak Šekelja. Od drugog popisa iz 1768. do danas žive Franići (Pranjići) i Tomići. Brojnih drugih je do danas nestalo, primjerice starih plemena Andačića, Batistića-Batišica, Barbića, Đipa, Grabovaca, Krnjačića, Tripalovića, Veselica, Vidovića, Čelića,Vršica, ali i novijih Banovića, Bilića, Dodiga, Galića, Lerota, Martinovića, Orakovića, Petrevića, Protuđera, Raiča, Spajića.
Bagariće spominje već biskup Blašković 1735. godine: on je odsjeo kod Jakova Bagarića u Miljackoj, zaseoku Mesihovine. Bagarići su svakako jedan od najstarijih duvanjskih rodova i žive u nekoliko sela: u Brišniku, Bukovici, u nekoliko mesihovačkzihaselaka, a živjeli su i u nekim drugim duvanjskim selima. Ne spominje se da bi iselili iz Duvna u Cetinsku krajinu u 17. stoljeću. Nema sigurnog dokaza da su živjeli lmotskom. Oni su najvjerojatnije jedan od rijetkih izvornih duvanjskih rodova. Iz duvanjskosug kraja brojni Bagarići odselili na Kupres, gdje neki još uvijek žive: u Bilom Potoku, Osmanlijama, Zloselima, Otinovcima, Stražbenici. Brojni su odatle odselili sjevernu Bosnu, a kasnije i u Slavoniju.
Batarile također u Brišniku žive u najmanju ruku od 1741. do danas. Od njih su u 19. stoljeću nastali i Ćerdići. Batarile su stari duvanjski rod: iz sačuvanih dokumenata znamo da su god. 1687. odselili iz Brišnika u Cetinsku krajinu. Dvojica franjevaca iz sinjskog samostana koji su branili Sinj god. 1717. bili su od Batarila (Batarela): fra Stipan Batarelo Bošnjak (=iz Bosne) i brat laik fra Luka Batarelo. God. 1725. dvije obitelji: Batarelo i Pranjić-Batarelo žive u Gornjem Dicmu, dok se Nikola Batarelo iz Lučana spominje 1719. godine kao darovatelj zemlje crkvi Sv. Kate u tom selu. Odatle su se Batarile povratili u Duvno do 1741. godine.
Ćurić i žive danas u Brišniku i Mrkodolu, a nekoć su živjeli i u Cebari: u Mrkodol i Cebaru su pojedini rodovi odselili iz Brišnika između 1741. i 1768. godine. Ne spominju se među imotskim i sinjskim prezimenima. Najstariji Ćurići na duvanjskom području su oni iz Korita u Buškom blatu. Don Miju Ćurića iz Korita spominje biskup Blašković 1735. godine: don Mijo mu je bio domaćin u Bušku blatu. Postoji mogućnost da su Ćurići u Duvanjsko polje preselili upravo iz Korita, kao i ostali buškoblatski i livanjski Ćurići. Teško je provjeriti legendu koritskih Ćurića da su starinom iz Konjica.
Lerote su u Brišniku od 1741. godine. Danas nema više Lerota, nego samo Šekelje, koji su nastali od njih. Vjerojatno su doselili iz imotske krajine: god. 1725. u Dobranjama je živio Lovre Lerotić s 9 čeljadi, a u Cisti neki Lerotić kojemu se ne navodi imena. Prema legendi, imotski su Lerote starinom iz okoline Mostara (Goranci). Neki su rodovi iz Duvna odselili na Kupres (Relote!) i naselili se u Odžaku i Goravcima, dok u Livnu također žive Relote. Selili su i dalje u Bosnu, u kiseljačko-busovački kraj. God. 1741. žive i u Grabovici u Bušku blatu te uPriluci u Livanjskom polju.
Pranjići su u Brišniku od 1768. godine. Moglo bi biti da su i oni odselili u Sinj 1687.godine pa se opet vratili u Duvno do 1768. Štoviše, postoji mogućnost da su oni jedan ogranak Batarila, koji su živjeli u Duvnu do 1687. godine. Jedna obitelj u Gornjem Dicmu iz 1725. godine ima dvostruko prezime Pranjić-Batarilo, a druga samo Batarilo. To je vjerojatno znak da su rodbinski povezani i da su Pranjići nastali od Batarila. A moguće je i obrnuto, jer se u selu Košutama još 1709. spominju Pranići.” Franića danas ima u Livnu, ali tek od 1807. godine. Prema predaji kupreški Franjići doselili su iz Livna i žive u nekoliko kupreških sela.
Tomići su vrlo stari duvanjski rod, još iz 16. stoljeća. Mijat Tomić, poznati hajduk, rodio se u Gornjem Brišniku krajem 16. ili početkom 17. stoljeća. Po svemu sudeći i Tomići su 1687. odselili iz Duvna u Cetinsku krajinu. Tu su uživali priličan ugled jer je generalni providur Alessandro Molin darovao Ivanu i Mati Tomiću kulu Abde Mahatovića i 14 kanapa zemlje u Glavicama pokraj Sinja. Neki su odatle najprije odselili u Gorance iznad Mostara. Od 1741. žive u Livnu pod prezimenom Tomić-Ajduković, u spomen na Mijata Tomića, hajdučkog harambašu. Tomići žive 1768. i u Odžakpašinuselu na Kupresu, pa nema puno vjerojatnosti da su tu doselili iz Duvna – vjerojatnija je mogućnost iz Livna.
Izvor: Robert Jolić: Život i smrt u Duvnu, 2005.
Foto: Ivica Šarac