Od tri vrela u selu Lipi: Ploča, Lipa i Vrbica, ovom nas prigodom zanima posljednje VRBICA koje postaje vodotok i desni pritok rijeke Šujice.
Vrbica je također naziv i rječice odnosno ričice koja teče kroz selo Ričice (Imotska krajina) i ulijeva se u Ričičko jezero.
U Hrvatskoj su dva vodotoka s imenom Vrbica zaslužna što se i dva naselja, pokraj Đakova i Bjelovara, zovu Vrbica.
U Bosni i Hercegovini čak je pet takvih slučajeva: naselja s nazivom Vrbica nalaze se pokraj Bileće, Goražda, Jajca, Livna i Zavidovića.
S jezičnog motrišta hidronim Vrbica je istovjetan s umanjenicom imenice vrba, naziva listopadnog drveta iz porodica vrba (Salicaceae), koja kao i njezinih 170 vrsta najčešće raste na vlažnim zemljištima uz vodotokove u cijeloj Europi, sjevernoj Africi i srednjoj Aziji. Kod nas raste 25 vrsta vrba i većih broj njihovih križanaca, a najpoznatija je žalosna vrba (Salix babylonica).
Najpoznatiji hidronim s osnovom vrba jeste Vrbanja, 84 kilometra dugi desni pritok bosanske rijeke Vrbasa, koji, zanimljivo, ne duguje naziv imenu spominjanog drveta već svom antičkom nazivu Urpanus, koji je zabilježen i u obliku Urbassus. Na drugoj pak strani ime vojvođanskog grada Vrbasa nastalo je od imenice vrba.
I još jedna zanimljivost u vezi s vrelom i kratkim vodotokom Vrbica pokraj duvanjskog sela Lipa. Kako je to selo, svjedoči fra Petra Bakula, pisac Šematizma Hercegovačke franjevačke provincije za 1867. godinu, “sa svih strana opkoljeno starim ruševinama tvrđava,” URBICAMA, kako su te tvrđave nazivali Rimljan u svom latinskom jeziku, pa objašnjenje naziva lipske Vrbice treba upravo u tome tražiti. Kako se u latinsko slovo “U” pisalo kao “V” (čitalo se kao “u”), a “C” ispred samoglasnika “A” čitalo se kao “K”, dakle latinsko VRBIKA čitalo se kao URBIKA. Kako su pak naši stari čitali kako je napisano onda su latinsko VRBICA čitali kao naše VRBICA.
U Bosni i Hercegovini je podosta toponima izvedenih od imenice vrba: Vrba (Gacko, Glamoč), Vrbanja (Banja Luka, Bugojno, Hadžići), Vrbanjci (Kotor Varoš), Vrbaška (Bosanka Gradiška), Vrbica (Bileća, Goražde, Jajce, Livno, Zavidovići), Vrbljani (Konjic), Donji i Gornji Vrbljani (Kladanj), Vrbnica (Foča), Donje i Gornje Vrbno (Trebinje), Vrbovac (Odžak), Vrbovik (Breza), Vrbovnik (Trnovo).
I hrvatska ekonimija obiluje sličnim primjerima: Vrbani (Poreč, 12) Vrbanovec (Ludbreg, 725), Vrbanjska Draga (Ozalj, 36), Vrbanj (Hvar, 489; zaselak imotskih Vinjana Donjih), Vrbanja (Županja, 2.952), Vrbica (Đakovo, 797; Bjelovar, 145), Vrbišnica (Pregrada, 275), Vrbje (Nova Gradiška, 640), Vrbnik (Krk, 944; Knin, .323), Vrbno (Bednja, 301), Vrboska (Hvar, 526), Vrbova (Nova Gradiška, 1.046), Vrbovac (Daruvar, 554), Vrbovec (Zagreb, 4.862), Vrbovec Samoborski (Samobor, 283), Vrbovečki Pavlovec (Vrbovec, 366), Vrbovljani (Okučani, 302), Vrbovo (Zlatar, 348), Vrbovo Posavsko, Velika Gorica, 154). Vrbovsko (Gorski kotar, 1894).
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.