Fra Petar Bakula, pišući u Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije za godinu 1867. o Šujici, podsjeća da je Sveti Jeronim (oko 347 – 419/420), crkveni naučitelj, rođen u Stridonu, tvrđavi na granici Dalmacije i Panonije. On i neki drugi drže da je upravo Stržanj, tvrđava i mjestašce na izvoru rijeke Šujice, upravo Jeronimov Stridon, vjerojatno zbog glasovne sličnosti između Stridona i Stržanja. „Stari grad Stržanj, nastavlja Bakula, jedan je do glavnijih u Iliriku. Po predaji prije dolaska Turaka on je imao svoga poglavara i 40 tisuća stanovnika…Pored te mjesne, iako sjajne predaje o Stržanju, oslanjajući se na riječi Svetog Jerka u Katalogu, jedva bi mogao vjerovati da je Stržanj ikada bio veći od malog gradića.“
Isti autor tvrdi da se Stržanj svojedobno zvao i grad Ungarac, što upućuje na mogućnost da je u doba ugarske vladavine izgrađena „jedinstvena tvrđava u Stržanju.“
Turski putopisac Evlija Čelebi 1660. godine u svojoj “Siyahatnami“ za Stržanj kaže: „To bijaše grad što ga je podigao neki latinski kralj za pse svog pehlivana koji se zvao Stržanj. Osvojio ga je Mahmud-paša u doba Fatiha i porušio. U njemu nema apsolutno ništa.“
Još je stariji turski podatak onaj iz 1516. godine, a nalazi se u turskom defteru (popisu poreskih obveznika), u kojem je zapisano da se u selu Gklenčiću nalazi džemat Radoja sina Radonjina s 9 kršćanskih kuća i dvojice neoženjenih. „Gklenčić, po svoj prilici, imamo čitati kao Klančić, Klanac, koji je možda istovjetan sa Stržanjem ili s nekim manjim klancem niže Šujice.“
Ovo navodimo da bismo uspostavili odnos između Stržanja i klanca (uzak, dubok i dugoljast usjek strmih strana među brdima). Dakako, iz klanca se mogu uspješno nadzirati svi koji kroza nj prolaze, posebno oni koji to čine nasilno i s neprijateljskim nakanama. Stoga se u klance postavljaju straže, a upravo imenica straža nalazi se u osnovi ekonima Stržanj.
Tvorba naziva Stržanj izgledala je otprilike ovako: str(a)ž + anj = Stržanj. Inače, ekonimi sa završetkom –anj česti su na hrvatskim prostorima: Kakanj, Kladanj, Tešanj, Trpanj, Viganj (Pelješac), Krapanj (otočić pokraj Šibenik), Služanj (selo u općini Čitluk) itd.
Još je jedan hidronim s duvanjskog područja istog jezičnog podrijetla kao i Stržanj, a to je Ostrožac, izvor s kojeg se Tomislvgrad opskrbljuje vodom i ujedno i potok koji se utječe u rijeku Šujicu malo prije njezina poniranja pokraj sela Kovača. U osnovi imenice Ostrožac nalazi se stariji oblik imenice straža, koji je glasio storg6: O-st(o) rg6 = Ostrog, kako se primjerice zove poznati manastir u Crnoj Gori ili pak franjevački samostan Zaostrog (Za-ostrog) na Makarskom primorju. Umanjenica od Ostrog sa završetkom na –ac (ranije -6c) glas Ostrožac, dakako s obavljenom palatalizacijom.
Danas Stržanj, iako nenaseljen, živi kroz svoje ime i sa svojim imenom.
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.
Foto: wikimapia.org