U osnovi ekonima Srđani nalazi se osobno ime Srđan (grčki Sergios, latinski Sergius, talijanski Sergio, ruski Sergej), često i omiljeno u dalmatinskim srednjovjekovnim gradovima. U Hrvata se proširilo štovanjem Svetog Sergija, sveca podrijetlom iz Sirije, koji je živio u 3. i 4. stoljeću, a umro je mučeničkom smrću u Libanu. Posebno ga štuju pravoslavne crkve.
Prema nazivima sakralnih objekata, podignutih u čast tog sveca, nastaju nazivi kao što je brdo Srđ s austrijskom tvrđavom iznad Dubrovnika, odakle su hrvatski vitezovi u Domovinskom ratu obranili grada Svetog Vlaha od srpsko-crnogorskih četnika ujedinjenim sa tzv Jugoslavenskom narodnom armijom.
Istog su postanja i nazivi naselja: Srđevići (Gacko, Livno), te Donji i Gornji Srđevići (Srbac).
U duvanjskim Srđanima, koje fra Petar Bakula naziva Serđanima, nalazile su se „ruševine šest veličanstvenih crkava i više starih zgrada.“ Vjerojatno je neka od tih crkava bila posvećena Svetom Sergeju, po čemu je to naselje moglo biti prozvano Srđani.
Ne bilježe ga biskupski popisi bosansko-hercegovačkih Hrvata katolika u 18. stoljeću: spominje ga 1813. godine bosanski biskup fra Augustin Miletić kao naselje s 5 kuća i 61 stanovnikom.
U Šematizmu Hercegovačke franjevačke provincije fra Petar Bakula ga je uvrstio kao selo s pet katoličkih kuća i 52 duše.
Danas Srđani s 284 stanovnika (popis 1991. godine) spadaju među ona duvanjska naselja u kojima stanovništvo stagnira.
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.
Foto: Ivica Šarac