Na ulazu u Vela Luku, mjesto na otoku Korčuli, nalazi se živopisni otočić Ošljak, pokriven gustom mediteranskom šumom; u Zadarskom kanalu, udaljen samo 1,5 kilometara od Zadra, nalazi se otočić Ošljak sa 18 stanovnika 2001. godine; u zaleđu Slanog na Dubrovačkom primorju smješteno je selo s nazivom Ošlje; na planini Oštrc, koja dijeli Rakitsko od Duvanjskog polja, nalazi se vrh također s nazivom Ošljar (1.255 metara).
Na duvanjskom pak području u sklopu masiva planine Jelovače, koja dijeli Duvanjsko od Livanjskog polja, nalazi se vrh (1.477 metara) s nazivom Ošljar.
Osnova ošlj- u navedenim primjerima potječe od imenice osal (osao), što je romansko-slavenska inačica za balkanski grecizam magarac, naziv kopitara neparnoprstaša (Equus asinus) iz porodice konja, dugouhe domaće životinje za nošenje tereta; sivca, tovara. U hrvatskom jeziku riječ osao (osal) je dobrano potisnuta, što se za neke druge jezike ne može konstatirati (latinski asinus, njemački Esel, gotski asilus, slovenski i ukrajinski osel, ruski asjol).
Od imenice osal u hrvatskom jeziku pridjev se posvojni tvori s dva dometka: -ov (osl-ov = oslov) i –ji (osl-ji = oslji = ošlji). Kad se na osnovu ošlj- doda dometak –ar, onda nastaje radna imenica ošljar, uz koju paralelno postoji i imenica oslar sa značenjem gonič osala (magaraca, tovara).
Čini se da dva Ošljara (duvanjski i rakitski) imaju vezu s oslima preko „ljetno-gostujućih“ stočara nomada iz niske Hercegovine, koji su često rabili te životinje za prijenos tereta. Jesu li na Ošljarima njihovi osli pasli travu, čekajući zapovijed svojih vlasnika da krenu na zimovanje u niže predjele? Doduše, neki autori smatraju da su na prostorima s nazivom Ošljar nekoć davno pasla stada divljih osala!?
Izvor: Ante Ivanković: Zemljopisni nazivi duvanjskog područja, 2006.