Zemlja i vrijeme

Vrijeme je kuća od kamena.

U kamen ukopana.

Zvijezdama pokrivena.

 

I baš kad mislim da vrijeme ludo leti

pomislim na privid što ga Zemlja svojim okretanjem stvara.

A vrijeme ko kip stoji.

 

Vrteći se istim ritmom Zemlja nam da malo sunca

malo zvijezda

malo mjesečine što razlijeva srebro po dolinama.

 

A mi? Vrtimo se s ovom Zemljom

okrećemo se i kad se ne krećemo,

I pokorno brojeći izmjene dana i noći, mi starimo i ostarimo

 

A vrijeme kipti od mladosti.

Na ljudska starenja i umiranja, kao i dosad, ravnodušno će stajati.

Ne će ni trepnuti.

 

No vrijeme nije, niti može biti, svjesno svoje povezanosti sa Zemljom.

Jer, kad Zemlja jednoga dana ode,

s njom će i vrijeme otići.

 

Ante Šarac