Već smo prilikom izvješća o požaru kuće 1924. godine spomenuli da se najbliža voda nalazila udaljena preko 1,5 km od župne crkve. Možemo zamisliti kolikoje to problema stvaralo pri gradnji velikih zdanja, a isto tako u svakodnevnom životu župnikova domaćinstva. Vjerojatno je fra Pavo već odavno razmišljao o gradnji vodovoda, ali se na taj korakodlučio tek po završetku gradnje crkve. Usporedo s nabavom zvona.Preplitanjem – već uobičajenim za fra Pavin načn rada – molba dobrovoljnog rada župljana, paljenjemklačina, dovlačenjem pijeska te ovaj put velikim prilogom iz državne riznice…započeo je župnik 1929. s kopanjem kanala. Voda je dovedena s Liba, iz Vrila ili Ženske vode (to je vrelo prije bilo svedeno drvenim žljebovima do Turske kule u Kongori, danas kuća Ante Krajine).
(nastavlja se)
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.