Fra Ivan Boras (r. 1917. u Vitini) došao je na župu u kolovozu 1952. i ostao župljanima u sjećanju kao veliki poljodjelac. Nikada se nije odvajao od svoje bašče. U njoj je uspijevalo i nemoguće! U svoje vrijeme uzgajao je čak i papriku i rajčice, povrće nezamislivo u Duvnu zbog oštrog podneblja. Kažu da su bile bolje i od hercegovačkih?! a župi je ostao do 1955. Nije imao bogzna kakvih graditeljskih i sličnih sklonosti. A i da je imao, teško bi nešto napravio. Pa ipak je morao zbog osobne sigurnosti i zdravlja bar malo popraviti kuću u kojoj je stanovao. U nedostatku novaca, moli biskupa da bi mu dopustio uzeti nešto novca od milostinje i popraviti najnužnije. Bar krov da ne prokišnjava i grede koje su sagnjile. Biskupski ordinarijat mu dopušta od milostinje 10000 din. za popravak kuće (jer milostinja ide za crkvene, ne za osobne potrebe) te ga potiče da zatraži pomoć i od župljana. Ako ne u novcu, a ono barem u nadnicama.
(nastavlja se)
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.