Konačno je 1965. fra Leo dobio rješenje za gradnju zvonika. Radi se zapravo o “nadogradnji”: po planu je zvonik trebalo izgraditi na pročelju desne lađe. Dopuštenje je dalo Odjeljenje za financije, privredu i komunalne poslove u Duvnu.! U svibnju je nabavljen cement, a još predhodne godine pijesak, pa se odmah počinje s gradnjom.
,,27. 6. (1965.). Još se župljani poslabo odzivlju sa prilozima za zvonik.”
,,1. 8. Zvonik je stigao do krova, pa se prilozi nešto povećavaju.”
Majstori su bili Kongorani Dane Malić i Jozo Jolić-Jagić.
,,21. 8. Izliven križ na vrhu tornja.”
,,14. 9. Srušili smo drveni zvonik i spustili zvono.”
,,16. 9. Poslije podne došlo je desetak ljudi i mladića iz Kongore. Podignuto je zvono na novi zvonik. Uspjelo je bez kakovih nezgoda.”
19.9. Održan je banket – proslava izgradnje zvonika … Kumovi zvonika postali su Jozo Mašić i Ante Radoš.”
Oblaganje zvonika uspješno je završeno krajem listopada. No nisu uspjeli pokriti zvonik sve do Božića, pa su ga privremeno prekrili dah-papirom: “Još nema pleha ni majstora.”
Tako fra Leo nije uspio pokriti zvonik. To je ostalo njegovu nasljedniku.
(nastavlja se)
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.