Druga zanimljivost iz toga razdoblja: iz župe je bilo vrlo mnogo učenika – sjemeništaraca. Na žalost, vrlo ih je mali broj ostao do kraja. Po slobodnoj procjeni, od tog vremena do danas iz župe je bilo preko 50 sjemeništaraca i bogoslova. Od toga su do kraja ostala samo petorica: dva salezijanca (Zvonko Krištić i Bože Tadić), dva franjevca (Klement Galić i Jozo Jolić) ijedan biskupijski svećenik (Jozo Ančić). Puno’pustipratara’!
No to se može bolje shvatiti ako znamo da su mnogi roditelji u to vrijeme slali svoju djecu fratrima u sjemenište, zato što je tu bilo najjeftinije školovanje. Drukčije ta djeca nikad ne bi završila školu, a onda niti fakultete. Kod djevojčica koje su u to vrijeme otišle u časne sestre, i sve do danas, bilo je suprotno: i danas ih ima vrlo veliki broj.
(nastavlja se)
Izvor: Robert Jolić: Župa Kongora, 1993.